Staka Skenderova rođena je u Sarajevu 1831. godine (Osmansko carstvo), a umrla je 1891. na Ilidži (Austrougarska monarhija). Bila je prva žena javni i kulturni radnik među Srbima u Sarajevu i otvorila je prvu žensku školu.
Pisala je dosta po ruskim listovima i pomagala ruskom konzulu Giljferdingu u prikupljanju srpskih starina. Ona nije bila samo prva žena koja je osnovala žensku školu u Sarajevu i stala za katedru nego i prva žena ovih krajeva koja je objavila svoju knjigu, makar i daleko od zavičaja i na tuđem jeziku.
Pismenost je stekla samoučki ili u osnovnoj školi u Sarajevu, ali o tome nema tačnih podataka. Zna se da je dosta čitala i da je jedina žena tog vremena koja je pjevala u crkvi. Staka je bila na stalnoj ratnoj nozi sa najviđenijim Srbima trgovcima u Sarajevu.
Aleksandar Giljferding neosporno je najzaslužniji što je Staka Skenderova ispričala dramatične događaje u Bosni od 1825. do 1856. godine.
„Bio sam izgubio nadu da ću moći da upoznam domaću istoriju Bosne, kada me je srećan slučaj upoznao sa djevojkom Stakom Skenderovom”.
Stakin Ljetopis Bosne, završen januara 1858. godine, istinsko je svjedočenje i suđenje, ali i snažni progovor nakon duge ćutnje, lišavanja i ustezanja. Ljetopis Bosne Giljferding je preveo na ruski jezik i tako je pridružio svom putopisu.
Ljetopis Bosne je zadržao osnovnu oznaku mišljenja autora, naročito u dijelovima o stradanju Jovana Skenderovića (Stakinog brata) i u oblikovanju sociološkog profila pravoslavnih sarajevskih trgovaca i sveštenika, koji čine i literarno najjača mjesta ove male knjige.
Izvor i foto: Vikipedija
