Danas kao pozitivan primjer možemo čuti i vidjeti da neko radi u poljoprivredi, da hoće da radi i još plus zarađuje od toga. Da li je to neka nametnuta kultura života ili strategija uništavanja porodične proizvodnje hrane u svijetu, kako bi stari odustali od sela, a mlade genracije i ne nauče ove poslove, ne možemo znati. Ono što znamo je da rad u poljoprivredi sigurno nije lagan i iziskuje puno odricanja i vremena, ali svakako je koristan, pa čak i unosan.
Baš takav jedan primjer nam dolazi iz Trnova, gdje mlada, zdrava i srećna porodica Vitković zajedno rade na obradivosti poljoprivrednih kultura. Sagovornik našeg portala bio je domaćin, Vladimir Vitković.
GLAS: Šta vas je najviše podstaklo da radite u poljoprivredi, da širite poljoprivredne kapacitete i da li ste zadovoljni ubirom zasijanih kultura?
VLADIMIR: Posle ratnih dešavanja, pored stočarstva, poljoprivreda nam je bila siguran izvor hrane. Sa bijelim lukom sam krenuo zahvaljujući mom prijatelju Šefiku Čorbadžiću od koga sam i kupio prvo sjeme za proizvodnju. Što se tiče ubira, zadovoljan sam, ali dosta zavisi i od vremenskog faktora.
GLAS: Koliko su mladi u Trnovu uopšte zainteresovani za rad u poljoprivredi i da li se od tog može ovdje živjeti?
VLADIMIR: Mladi uopšte nisu zainteresovani za rad u bilo kojoj sferi poslova. Živjeti se od toga i ne može, ali se svakako mogu podmiriti godišnje obaveze i popraviti kućni budžet.
GLAS: Da li u Trnovu postoji udruženje poljoprivrednika i da li ste Vi član istog? Ako ima, iako jeste član, koliko Vam to znači?
VLADIMIR: Koliko je meni poznato, udruženje je registrovano 2010.godine, ali lično nisam član istog. Trenutno mi nisu poznate njihove aktvnosti.
GLAS: Da li imate bilo kakav podsticaj od strane opštine ili Grada Istočno Sarajevo?
VLADIMIR: Nemam nikakvu subvecijalnu pomoć. Kada sam se obratio nadležnima u opštini, dobio sa odgovor da se ista komisijiski bira na godišnjem nivou, na osnovu kulture za koju se odredi. U suštini, ništa. Gradu Istočno Sarajevo se nisam obraćao.
GLAS: Šta bi preporučili mladima i onima koji su možda zaintereovani za rad u poljoprivredi, u kom kapacitetu i od čega da počnu sa poljoprivredom?
VLADIMIR: Mislim da je problem što svi očekuju danas da posiju, a već sutra da uberu, a prekosutra da naplate proizvod. Najvažnije u svemu je koliko ste voljni sebe dati u svakom radu. Vjerujte da je danas teško reći u kom kapacitetu i kojoj poljoprivrednom kulturom da se bavite, a iakol se odluče neka krenu sa manjom količinom. To vam je kao kada objedujete, vodite računa koliko ćete hljeba staviti usta, sigirno ne možete odjednom pola hljeba. U ovom poslu je potrebno odricanje i strpljenje, a rezultati će svakako doći.
GLAS: Gospodine Vitkoviću, hvala Vam na izdojenom vremenu. Svao dobro želimo Vama i vašoj predivnoj porodici.
Treba napomenuti da je pored vrijednog domaćina, tu svakako i vrijedna domaćica Danica, koja sa osmjehom na licu i troje male muške djece stigne pomoći Vadimiru u svim ovim radovima. Gledajući njive koje obrađuju, kuću i pomoćne objekte oko kuće, možemo samo reći da ova porodica zaslužuje svaku pažnju i poštovanje ne samo lokalne zajednice, već i društva uopšte.
