Decenije su prošle šutanja i straha Sokočana da progovore šta se to u ovoj opštini dešavalo posle Drugog svijetskog rata. Iako je interesantno da su Sokočani većinom bili pripadnici partizanskog pokreta, te dali ogroman doprinos oslobađanju zemlje i u borbi protiv neprijatelja, ipak za njih izgleda rat nije bio završen 1945.godine.
Dva brata, jedan ode u partizane, drugi u četnike. Obojica sa idejom slobode, borbe protiv okupatora i ustaških zlikovaca. Kada se rat završio, partizani su izašli kao sveobuhvatni pobjednici, ali ideja komunizma je gutala i sinove svoje revolucije.
Davne 1906.godine na Sokocu, rođen je čuveni UDBA-ški zlikovac Sava Biljić, po zanimanju je bio tesar. Taj zanat je učio u svom selu, jer je bio potpuno nepismen. Po izbijanju Drugog svijetskog rata, pristupio je KPJ-u.
U ratu kažu da je bio prava kukavica, kao i posle rata kada god bi odmetnuti četnici napali, on bi bježao ostavljajući svoje drugove u borbi. Ali posle rata, „srpski ustaša“ kao su ga Sokočani potajno zvali počeo je svoj krvavi pir sakrivajući se iza petokrake i čina kapetana. Ovaj osvjedočeni zlikovac osudio je u periodu 1945-1950.godine oko najmanje 1200 stanovnika Sokoca, Rogatice, Han Pijeska i Čajniča na razne načine.
U svojim krvavim radnjama nije štedio žene, djecu, starce. Birao je, mučio i ubijao isključivo Srbe, odnosno one za koje je on smatrao da su neprijatelji novog ustavnog poretka. Njegov štab je bio u selu Selište, 2 kilometra od Žljebova, a živi svjedoci i sada tvrde da tamo postoje kuće u kojima je Biljić zatvarao njemu osumnjičene, te ih odatle UDBA vodila na streljanje. Streljanja, uz masovna mučenja najčešće su se odvijala na brdu Kopito. To je šuma strave i užasa. Šuma koja krije možda i stotine neopojenih grobnica Sokočana i Pješčana.
Milan Ždrale u svojoj monografiji namjerno izostavlja da piše o Biljiću, za koga svjedoče da je više pobio Srba (bez Miloševaca) na Sokocu, Han Pijesku i Rogatici od ustaša. Izostavlja njegovo ime jer je Milanov otac bio desna ruka ovog zlikovca, kao drugi udbaši poput Ćojića, Abazovića i Bjelice.
Ko su bili saradnici Save Biljića, pisaćemo naknadno. Važno je napomenuti da je Biljić bukvalno pobjegao u Goražde gdje je umro 1991.godine. Sahranjen je pored crkve, u mjesnom groblju Kolijevke.
