Branko Čučak (Sarajevo, 1. jul 1948 — Istočno Sarajevo, 11. decembar 2008) bio je srpski pjesnik i književnik. Poezija Branka Čučka je uvrštena u više antologija, a njegova djela su prevođena na mnoge jezike. Njegova poezija uvrštena je u antologiju srpskog pjesništva na njemačkom jeziku. Riječ je o Antologiji srpske poezije druge polovine 20. vijeka, pod naslovom „Deset deka duše“ objavljena u Lajpcigu 2011. godine. Priređivač antologije je čuveni njemački pisac Robert Hodel, koji je odabrao 28 srpskih pjesnika rođenih između 1940. i 1960. godine, gdje se na prvom mjestu u antologiji nalazi Branko Čučak, sa sedam pjesama iz njegovih različitih zbirki.
Odrastao je u Han Pijesku, a u Sarajevu je završio Učiteljsku školu i studirao na Filozofskom fakultetu, gdje je živio do izbijanja rata. Poslije završetka sukoba živio je jedno vrijeme u Banja Luci, da bi se kasnije vratio u rodni grad. Tokom života stvarao je u Han Pijesku, Sarajevu i Banjoj Luci. Umro je 11. decembra 2008. godine u bolnici Kasindol u Istočnom Sarajevu. Sahranjen je na gradskom groblju u Han Pijesku.
Svake godine marta mjeseca u organizaciji Narodne biblioteke „Branko Čučak“ održava se književna manifestacija Čučkovi književni susreti
Djela:
-
„O ništa i ostalom“ (1971),
-
„Žestoka marmelada“ (1976),
-
„Vo u kupusu“ (1981),
-
„Psihički izgled“ (1984),
-
„Umijeće gutanja knedle“ (1988),
-
„Pisana malim slovima“ (1990),
-
„Pomrčina via Čamotinja“ (1995),
-
„Dirljivi magacin“ (1996),
-
„Lupa čekića u remontnom zavodu“ (1996),
-
„Mrsna pernica“ (1997),
-
„Štipaljkom za vjetar“ (Izabrani stihovi, 2000. godine),
-
„Gorio k’o ove novine“ (2002).
-
„Čovječe, u životu nisam čuo ovako tužnu priču“ (2004).
-
„Ovu bi vodu trebalo okupati „(2005).
-
„Kao nakon dobro obranog bostana“ (2008).
-
Osim zbirki poezije, potpisao je knjigu kolumni: „Čuvo sam Titu“, kao i knjigu noveleta „Iva putuje radničkom klasom“.
-
Književni talenat iskazao je i u romanima: „Mi se znamo od posljednjeg dana“, i „Ljuta bitka za sobu Šarlot“.
