Članovi Udruženja građana „Sveti Vasilije Ostroški“, organizovali su dvodnevno hodočašće od Sokoca do Crkve Uspenja Presvete Bogorodice u Čajniču. Povod za ovaj sveti put, dug više od 80 kilometara, bila je proslava velikog pravoslavnog praznika Male Gospojine. Na putovanje je od Crkve Svetog proroka Ilije iz Sokoca, 19. septembra, krenulo troje poklonika: Milan Maričić i Stevan Rajić iz Sokoca te Tijana Draško iz Pala.
Vođa puta Milan Maričić kazao je da je hodočašće organizovano u spostvenoj režiji učesnika.
- Sve je proteklo u najboljem redu i po planu smo stigli do čajničke svetinje, 20.septembra u večernjim časovima. Prvog dana smo prespavali u Asfaltnoj bazi „Romanijaputeva“ Dub, nedaleko od Rogatice. Drugog dana, rano ujutru zaputili smo se ka Čajniču i konačili u konaku crkve posvećene Uspenju Presvete Bogorodice. Ovo putovanje je posebno zbog Čudotvorne ikone Majke Božije, poznate kao Čajnička Krasnica, kojoj smo se poklonili. Spada među šest čudotvornih ikona, koje ima Srpska pravoslavna crkva. Sam Sveti Nikolaj Velimirović je rekao da je upravo zbog ove ikone, poslije Ostroga, Čajniče najposjećenije mjesto vjernika na Balkanu. Mi, kao Udruženje, koje je proisteklo iz dugogodišnjeg hodočašća manastiru Ostrog, nastojaćemo da i pohod Čajniču pretovorimo u tradiciju – priča Maričić.
Stevan Rajić je tokom ove godine tri puta hodočastio pravoslavnim svetinjama.
- Prvi put u maju kada sam išao na hodočašće manastiru Ostrog, drugi put manastiru Svete Trojice u Ozerkovićima, koji se nalazi na području sokolačke opštine, a treći put ka Crkvi Uspenja Presvete Bogorodice u Čajniču. Dugo sam imao veliku želju da se poklonim čajničkoj svetinji, a kako nisam imao priliku da posjetim to mjesto, ovo je bio odličan trenutak. Nezimjerno mi je zadovoljstvo što sam pohodio tako važnom manastiru Srpske pravoslavne crkve, a dovoljno je podsjetiti da stara crkva potiče još iz 14. vijeka. Najljepši utisak za mene je sam dolazak i doček u večernjim časovima, uoči praznika. Nevjerovatan je osjećaj kada nakon toliko pređenih kilometara prisustvujete Liturgiji. Naravno ne postoje riječi koje bi to mogle opisati, zato mi hodočasnici uvijek kažemo da se mora doživjeti – ispričao je Rajić.
Jedina djevojka na ovom putu bila je Tijana Draško iz Pala, a pokloničko putovanje ka Čajniču nije joj prvo iskustvo.
- Moje prvo hodočašće bilo je prije nekoliko godina ka manastiru Ostrog i još uvijek smatram da je to najljepši osjećaj koji čovjek može da proživi. Naravno, svako novo hodočašće je novo iskustvo. Tim vođena, 19. spetembra krenula sam na put da se poklonim Crkvi Uspenja Presvete Bogorodice. Ovo hodočašće je za mene nešto sasvim novo, jer nas je bilo samo troje, a svako moje prethodno činile su velike grupe ljudi. Pri tom sam sada na putu bila jedina djevojka. Zbog svega toga bilo mi je malo neobično, ali ista je volja. Naučili smo da svi hodamo kao jedno. Pored umora i bolova, ne dozvoljavamo da neko poklekne ili odustane. Napora ima i nije lako, ali kada znate gdje idete, želja tjera u stranu sav umor i poteškoće sa kojima se susrećemo. Moram priznati da se nisam pripremala za pohod, ali sam izdržala bez većih problema. Zato želim da ohrabrim i pozovem sve djevojke da se okušaju u nekim kraćim dionicama svetog puta kako bi osjetile blagoslov i ljepotu koju sam i sama doživjela – poručila je Tijana.
Prvo hodočašće od Sokoca do Čajniča, Udruženje građana „Sveti Vasilije Ostroški“, organizovalo je u septembru 2020. godine.
/IC-Sokolac/
