Jedan stanovnik Pala, po prezimenu Ćiro (ime nepoznato) govorio je o svom preseljenju u Pale posle Drugog svjetskog rata. „Kad sam se pripremao da siđem u Pale, brinuo sam se kako ću i da li ću se znati ponašati među mnoštvom ljudi, blještavih prodavnica, jurenja automobila. Majka me je podučavala da ne gledam u blještave sijalce, da idem krajem puta. Teško se bilo oduprijeti, a ne živjeti u tom novom raju“.
Pale su tada imale oko 70 stanovnika, nekoliko prodavnica, tri automobila, tek je bila uvedena električna struja. Na tom nivou bila je Prača i Podgrab, a na nižoj stepenici su bili Mokro i Koran (danas sjedišta mjesnih zajednica).
