U ranim jutarnjim satima, dok zora grize ostatke noći, predstavnice reprezentacije Bosne i Hercegovine na svjetskom prvenstvu u plesu koje se održava u Sloveniji, spremale su se put Ljubljane ispred Plesnog kluba „Nika“. Plesnu ekipu koja, ispred ovog kluba, predstavlja BiH na svjetskom prvenstvu čini devetnaest plesača iz Sarajeva i Sokoca uzrasta od 10 do 17 godina. Ove godine, obzirom da je većina ostvarila plasman, idu na takmičenje kao najmnogobrojnija ekipa iz BiH te se takmiče u solo i duo kategorijama popinga i hip-hop plesa. Što se tiče poppinga ovo je jedina ekipa koja će predstavljati našu zemlju na nadolazećem svjetskom prvenstvu.
Prije nego su krenule uspjeli smo da razgovarati sa glavnom trenericom i direktoricom PK „Nika“ Jovanom Vujičić koja se i sama dugo godina takmičila i donosila sa sobom medalje prvakinje.
Najprije smo je pitali o njenim počecima i njenom putu do plesnog hip-hop street dance podija.
„Hip-hop nije bio ples sa kojim sam ušla u ovaj svijet, kada sam, sa šest godina počela da treniram moj prvi izbor bio je, tada popularni, disco dance i street dance show a hip-hop je došao kasnije i odmah me privukao zbog svog buntovnog duha koji se ogledao ne samo u muzici i tekstovima već i u pokretu koji je bio slobodan. Hip-hop je davao slobodu izražaja veću od ustaljenih formi plesa kroz slobodu pokreta koji tada još nisu imali svoju fiksnu formu niti nazive. Primarno je bilo prepustiti se muzici, plesu i tom energičnom mladalačkom buntu protiv sistema.“
Put iskustva i uspjeha
U nastavku smo tražili da čujemo o njenim iskustvima i njenom putu do medalja što nam je Jovana Vujičić opisala kao: „Život u malom, put pun lijepih i teških stvari, pobjeda i prepreka. Još kao dijete naučiš šta znači pobjediti a šta znači izgubiti, šta znači poraz koji je motivacija za više truda koji će naredni put donijeti bolji rezultat. “
Obzirom da je Plesni klub „Nika“ učesnik mnogobrojnih lokalnih, regionalnih, europskih a i svjetskih takmičenja te su, na neki način, u stalnom pokretu i pripremama interesovala nas je struktura i rutina treninga kada se spremaju za takmičenja.
„Pripeme i treninzi ovise od dijela sezone i vrste takmičenja za koju se spremamo. Za predstojeće svjetsko prvenstvo mogu reći da smo se na neki način spremali cijele godine. Najprije je bilo bitno plasirati se na državnom prvenstvu koje je bilo u julu da bi se uopće plasirali na svjetsko prvenstvo a onda kada smo ostvarili plasman imali smo ljetne pripreme nakon kojih smo ušli u novu sezonu. Intenzivnija takmičenja zahtijevaju intenzivnije treninge pa smo tako učestalo imali spoj kondicionih i koreografskih treninga.“
Obzirom na prirodu plesa Vujičić nam govori o bitnosti individualnog pristupa svakom od članova ove plesne grupe.
„Ono što se je posebno trudim jeste da u sve njih utisnem duh međusobnog poštovanja kako među njima u klubu tako i prema drugim plesačima iz drugih klubova, želim da nauče šta je i koliko je bitan fair play a ono na šta posebno obraćam pažnju jeste da stvorim i utisnem samopouzdanje u svakog člana ovog plesnog kluba. Iznijeti ono što se želi reći kroz ples, posebno kroz hip-hop, zahtijeva visoko samopouzdanje i jak karakter pa je samim tim to i nešto na šta posebno obraćamo pažnju. Mi radimo tematske koreografije kroz street dance, popping i hip hop gdje je jako bitan emotivni izražaj i kao takav on zahtjeva jednu vrstu osnaživanja pa bi bilo besmisleno i neodgovorno izuzeti tu vrstu izgradnje autentičnosti kod djece. Svako dijete ima svoj autentični izražaj koji treba podsticati i na kome treba raditi jer sam i sama svjedok kroz prethodnih trideset godina da je upravo to ono što može pomoći svakome od njih da se nose sa preprekama koje ih čekaju u životu“.
Kao najbitniju stvar na putu do uspjeha, bitniju i od talenta i od treninga, Vujičić navodi vjeru u sebe.
Izazovi i prepreke
Obzirom da radi sa djecom koja su u osnovnim i srednjim školama pitali smo je da nam kaže da li djeca uspjevaju da usklade treninge sa školskim obavezama te da nam kaže šta misli o sve većem teretu i pritisku koji se nameće djeci a, kako se čini, sve manjoj podršci.
„Djeca danas imaju previše obaveza za svoj uzrast jer prije svega školski sistem, na kom se nije radila nikakva vrsta sistemnatizacije, nije usklađen, prilagođen, ni sa dječijim potrebama niti sa vremenom u kom žive. Dosta djece, posebno sa prelaskom iz osnovne u srednju školu, odustaje od sportskih i fizičkih aktivnosti, za koje znamo koliko su bitne u njihovom razvoju, a škola kao takva ne pruža dovoljno časova tjelesnog odgoja da zadovolji njihove stvarne potrebe. Mislim da bi roditelji trebali ohrabrivati svoju djecu da se bave fizičkim aktivnostima te da znaju da se vrijeme i obaveze mogu uskladiti, posebno kada govorimo o onome što je djeci bitno za razvoj. Sa druge strane preveliki je pritisak i prevelika su očekivanja na djeci da moraju biti odlični na svakom polju i iz svakog predmeta što je nemoguće.“
Podstaknuti ovim odgovorom pitali smo da li se vidi nedostatak fizičke spreme i aktivnosti na djeci te da li se razlikuje od stanja od prije deset ili dvadeset godina.
„Naravno, razlika je ogromna, većina djece uzrasta od devet ili deset godina koja dođu da se upišu nisu u mogućnosti da rukama dodirnu koljena, nisu upoznati sa stvarima koje bi do tada trebali da znaju, nerazgibani su i nedovoljno fleksibilni što nije samo greška previše zaštitiničkog pristupa odgoja od strane roditelja već i greška obrazovnog sistema koj pored nedovoljnog broja časova ne obezbjeđuje dovoljan broj fizičkih sala niti daje značaja fizičkom razvoju pa se nerijetko dešava da se za vrijeme fiskulturnih časova vježbaju zadaci ili radi zadaća iz drugih predmeta što ne bi trebalo biti zbog izrazite bitnosti fizičke aktivnosti i razvoja motorike na razvoj sinapsi te općenite povezanosti izmešu fizičkog i psihičkog zdravlja djeteta.“
Ples i podrška – kod nas i kod drugih
Jovana Vujičić na pitanje o podršci vladajućih struktura i svojim predviđanjima za predstojeće svjetsko prvenstvo u Ljubljani vođena dugogodišnjim znanjem i iskustvom, kao i razlikama u pristupu u našoj državi i drugim EU državama, govori slijedeće:
„Nezahvalno je davati ikakvu vrstu predviđanja o uspjehu predstavnika BiH na ovom takmičenju posbno uzmemo li u obzir izraženu nezainteresovanost i odsustvo ikakvih vidova podrške od strane vlasti. Ponajviše mogu iznenaditi pojedinačni slučajevi koji kroz svoj lični rad i trud z podršku roditelja i trenera mogu ostvariti uspjeh i donijeti medalje. Ono što mogu reći jeste da mi donosimo odlične rezultate u odnosu na to u kakvim uslovima radimo obzirom na odsustvo podške od strane države i sistema.“
„Teško mi je kada vidim koliko države kakve su Švedska, Njemačka, Britanija, Kanada i njihov sistem ulažu u djecu te koliko im školstvo izlazi u susret na način da ih rasterećuje od dodatnih obaveza dajući im tako slobodu da imaju i po šest treninga sedmično te kako im se izlazi u susret kroz obezbjeđivanje uslova za rad. Naša početna tačka je minus sto a njihova plus sto i opet kada odemo na svjetsko prvenstvo oni nisu toliko ispred nas što opet govori mnogo o trudu i radu djece i trenera.“
Vujičić na ovo šaljivo dodaje da je mogući problem „…to što biramo hip-hop koji predstavlja bunt i individualnost, razmišljanje svojom glavom.“
Pred sami kraj razgovora smo upitali Jovanu Vujičić da li se pravi razlika između plesa i drugih sportova, drugih aktivnosti, kada je u pitanju podrška i ulaganje, naglašavajući davanje prednosti sportovima na koje se gleda kao na popularnije te na aktivnosti sa predznakom tradicionalnih izvedbenih formi.
„Mislim da se ni u jedan sport ne ulaže dovoljno. Nemam ništa protiv gledanijih oblika sporta niti protiv tradicinalnih oblika poput folklora no činjenica je da se ne bi trebalo živjeti samo od onoga što je ustaljeno i samo od tradicije nego u skladu sa vremenom u kom živimo. Dok se klasični i tradicionalni oblici svode i fokusiraju samo na ono što je dio našeg podneblja hip-hop djeluje na globalnom nivou i tako inkorporira i komunicira ono što je, tako reći, globalno ljudsko dobro i izražaj – time promovirajući jedinstvo i zajedništvo, međuljudsku povezanost.“
„Primjetim često, a to je opet stvar klubova, trenera i roditelja, kako pristaju na to da se nakon uspjeha na takmičenjima pristaju slikati sa predstavnicima vlasti koji nisu imali sluha za naše aktivnosti no isto tako im ne smeta dičiti se postignutim uspjesima. Ovdje mogu parafrazirati kolegicu koja je nedavno u razgovoru rekla da će na ovom takmičenju 157 plesača promovisati našu državu Bosnu i Hercegovinu a da ona nikada ne promoviše nas. Kod nas ples na neki način predstavlja zabunu svim našim državnim strukturama na svim nivoima, jer u isto vrijeme predstavlja umjetnost i kulturu a sa druge strane je i sport. Ovo predstavlja problem i pri dobijanju novca iz različitih grantova bilo da ste registrovani kao sportski klub bilo da ste udruženje građana. Čin se da se kod nas kako na ples pa tako i na druge stvari gleda na način da ako nisu jedno ili drugo, ovo ili ono, onda nisu ništa.“
Poruka pred plesni okršajVujičić za kraj dodaje da bi trebalo ići i boriti se za ono što volimo bez obzira na sve druge stvari oko nas bilo da je to država, sistem, popularnost, uticaj okoline…itd. Beskompromisna borba za ono što nas pokreće i ono prema čemu osjećamo strast i ljubav.
Na nama ostaje da podržimo naše predstavnike na ovom svjetskom prvenstvu – naše plesne zmajeve te poželimo sreću i uspjeh kako na ovom svjetskom takmičenju tako i na svim nadolazećim.
