U Parohijskom domu Romanijske Lazarice sinoć je održano donatorsko veče s ciljem prikupljanja sredstava za obnovu i rekonstrukciju Hrama Svetog proroka Ilije u Sokocu. Zvanice i gosti su svojim dobrovoljnim prilozima podržali ovu akciju koju je organizovala Crkvena opština Sokolac i prikupljena su sredstva u iznosu od 48.057 KM. Pokrovitelj večeri bila je Opština Sokolac.
Prema riječima starješine Hrama Svetog proroka Ilije protojereja stavrofora Ilije Čupića, rekonstrukcija i obnova vršiće se u tri faze. Prva faza podrazumijeva obijanje oronulih zidova iznutra te njihovo malterisanje i gletovanje. Druga faza predviđa izradu i oslikavanje fresaka. U trećoj fazi planirano je postavljanje podnog grijanja uz keramičke radove, a ujedno će biti obnovljen i kompletan inventar.
Otac Ilija je podsjetio da Hram Svetog proroka Ilije već punih 144 godine služi vjernicima kao svjedok naše pravoslavne vjere i postojanja na ovim prostorima. Podsjetio je i da je hram izgrađen ljubavlju naših predaka, koji su, iako su živjeli u mnogo težim uslovima nego mi danas, ostavili ovu svetinju kao trajni zalog vjere.
–Zato smo se mi, kao njihovi potomci, okupili na ovoj večeri da obnovimo ono što su nam ostavili i sačuvali kao amanet za buduća pokoljenja. Siguran sam da su svi prisutni bar jednom u životu obavili neki važan obred upravo u Hramu Svetog proroka Ilije – bilo da su se krstili, vjenčali, prelomili slavski kolač ili pričestili. Romanija je oduvijek bila pravoslavna. U jednom periodu, nažalost, ova crkva nije služila svrsi zbog koje je sagrađena. Ali, od 1967. godine kada je u njoj službu vršio jerej Milosav Vidaković, otac našeg sveštenika Mladena Vidakovića, hram je ponovo oživio i nastavio da diše. Najbolja potvrda da smo dostojni pravoslavlja jeste činjenica koliko svetinja danas imamo na području opštine Sokolac. Pored ovog hrama, tu su i tri manastira, a gradi se još nekoliko crkava tako da ćemo ukupno imati čak 18 svetinja. Nedavno sam rekao mitropolitu Hrizostomu da slobodno možemo na ulazu i izlazu Sokoca postaviti tablu na kojoj će pisati da je ovo sveta gora Romanija. Možda jedino dio Ovčara i Kablara ima više svetinja, ali po broju stanovnika mislim da nijedna opština nema kao naša, i na to možemo biti ponosni. Upravo zato imamo potrebu i obavezu da, ovu najstariju i najpoštovaniju crkvu, koja je nerijetko pretjesna da primi sve vjernike na službi, uredimo i ukrasimo, kako i dolikuje drugom sabornom hramu Mitropolije dabrobosanske – poručio je otac Ilija Čupić.
Načelnik opštine Strahinja Bašević istakao je sinoć da se, posjećujući sve crkve na ovoj regiji, uvjerio kako je naš hram jedan od rijetkih koji nije uređen na način kao što su ostali u okruženju.
–Stoga se zahvaljujem Crkvenoj opštini na inicijativi da organizuje ovo donatorsko veče, kao i svim privrednicima, odbornicima, direktorima ustanova i pojedincima, koji su se odazvali i dobrovoljno dali svoj prilog. Podijeliću sa vama i informaciju da smo kontaktirali više adresa od kojih bismo mogli dobiti odgovarajuću pomoć. Tako je Vlada Republike Srpske izdvojila 5.000 KM, koliko i Grad Istčno Sarajevo. Mi, kao opština na čijoj teritoriji se nalazi ova svetinja, obezbijedili smo 10.000 maraka – rekao je Bašević u svom sinoćnom obraćanju.
On je naglasio da se kroz ovu ideju najbolje pokazuje zajedništvo pravoslavnog naroda.
–Crkva je mjesto gdje se svi okupljamo, bez obzira na razlike i razdvajanja kojima smo izloženi i kojima težimo svaki dan da se deklarišemo. Ali zato imamo ovaj hram, da nas podsjeti da smo svi isti i da su u njemu naše razlike nevažne. Ovo donatorsko veče neka nam bude primjer jedinstva, sabornosti i zajedništva – poručio je načelnik Bašević.
Program su upotpunile sestre Dunja i Iva Elez izvođenjem etno i vjerskih pjesama, a prikazana je i bogata arhiva fotografija vezanih za Hram Svetog proroka Ilije.
Crkva Svetoga proroka Ilije je građena između 1876. i 1882. godine na lokalitetu Gradac u Sokocu. Danas je poznato da su neimari za zidanje sokolačkog hrama koristili kamen iz praistorijskih tumula i stećke sa lokaliteta same gradine. Materijal za izgradnju sokolačkog hrama donošen je i sa lokaliteta Crkvine u Bjelosavljevićima, gde se nalazila čuvena pravoslavna crkva na Glasincu iz 14. veka, koja se u više navrata spominje u dubrovačkim spisima. Ova crkva pretrpjela je stradanje od njemačkih bombi u vrijeme Drugog svjetskog rata. Crkva i parohijski dom obnovljeni su 1967. godine. Od tada do danas ispunjava svoju misiju okupljajući vjerujući narod u velikom broju.
