Pjesma „Poslednji pozdrav Vasketu i Brnetu“ – 057.GR

0
1064
VOJEVODA VASKE I VOJVODA BRNE –
( Poslednji pozdrav Vasiliju Vidoviću i Branislavu Gavriloviću )
Danas tužno jeca Romanija gora
Jer put Božjeg raja u dvorove carske
Otišo je jedan srpski krstaš ora
Vitez pravoslavlja, vojevoda Vaske
To je bio Srbin kakvih malo bješe
Hrabrim srcem nalik na Strahinjić bana
Od Drine do Knina bojeve je tuko
I dopad’o strašnih i krvavih rana
Sa kokardom sjajnom na šubari crnoj
Borio se muški za krst i za krunu
Širom zemlje Bosne viteško mu ime
Do današnjeg dana turske bule kunu
Uzmicao nije nikad gdje je megdan
Sa dušmanom kletim tukla vojska naša
Besmrtno je ime u narodu stek’o
Legendarni Vaske, heroj Ilijaša
Ali za još jednim srpskijem junakom
Moje srce danas od žalosti trne
U počasni špalir đenerala Draže
I vojvoda ode Gavrilović Brne
Kroz krvave bitke i stratišta mnoga
Vodio je odred “ Derikonja Savo“
Zaslužio muškim i viteškim srcem
Da počiva vječno u prostranstvo plavo
Kad Balkanom vihor strašnog rata dunu
Otiš’o je u rat bez stra’ i dilema
S dušmanima kletim za prsa se hvat’o
Po poljima ravnim Baranje i Srema
Sa odredom svojim stizao je uvjek
Na liniju prvu , na najteža mjesta
Junačko mu djelo do današnjeg dana
Grad Vukovar pamti i Trpinjska cesta
Proslavio sebe odbranom Ilidže
Na Igmanu slavu neumrlu stica
Zaslužio da mu kroz vjekove duge
Časno ime slavi sa gusala žica
U krvavu stazu istorije srpske
Uklesan je krvlju trag njihovih stopa
I jedan i drugi u Božijem raju
Sad sjede kraj Pavla i Đujića popa
Tu đe Miloš vlada s prestola junaka
Đe se rujno vino iz pehara stače
Društvo će im pravit Derikonja Savo
I Drenović Uroš sa gore Manjače
Medenica, Šipčić i Stanišić Bajo
Piće s njima vino u jatu junačkom
Dok im iznad glava ponosno viori
Crn četnički barjak sa glavom mrtvačkom
A vrijeme kada samelje im kosti
I kovčega njinih kad istrunu daske
U pamćenju našem ostaće da žive
K’O VOJEVODA BRNE I VOJVODA VASKE.
Perošević