Prva generacija gimnazijalaca u istoriji u Rogatici započela je školovanje u školskoj 1969/1970, a okončala 1974. godine. Upisano je 45 učenika i u redovnom roku maturiralo 32. Među nama, iz ne znam kojih raloga, malo je bilo odličnih – koliko se sjećam četvoro, i što je zanimljivo većina nas je nastavilo školovanje studiranjem, najčešće u Sarajevu, i postali akademski obrazovani i odmah dobili posao u rogatičkoj privredi, koja je tada bila u vrtoglavom usponu, i društvenim djelatnostima. Manji dio nas je otišlo u druga mjesta, najčešće radi ljubavi, udaje ili ženidbe, rekao je Tomislav Batinić, koji je bio jedan od inicijatora susreta maturanata iz te prve generacije gimnazijalaca, upriličen je sinoć, subota, 22. juna, u Rogatici, prvo u zgradi stare srednje škole u centru Rogatice, gđe je, u jednoj od bivših učionica, obavljena prozivka i vraćenbo sjećanje na mladost i nezaboravne školske dane završnih 4/a i 4/b razreda gimnazije, a nastavljen druženjem uz kafu i čašicu pića i prijateljskim razgovorima u prostlorijama ovdašnjeg motela „Park“.
Nakon minute ćutanja u čast onih kolega koji su umrli ili ih je odno posljednji rat, radi posjećanja izvršena je prozivka prisutnih. „Glumeći“ raredne starješine obavili su to Tomislav Batinić i Rade Jovanović. Došlo se do broja 19 među kojim je najviše onih koji žive kao porodični ljudi u Rogatici, a ne mali broj je i onih koji žive, već i kao penzioneti, u drugim mjestima. Samo u Beogradu ih je skoro 10, a da se ne govori o Sarajevu, pa i van teritorije bivše SFRJ.
Podsjećajuči na gimnazijske dane, jedan od organizatora ovog susreta, Rade Jovanović, uz dobrodolicu u Rogaticu kolegma rekao je „da godine prolaze, ali mi ostajemo mladi i svježi u našim sjećanjima. Ne mogu se tek tako zaboraviti dani i godine kad smo trčali za boljom i većom ocjenom i diplomom, ali i prvom ljubavi i maštali „šta ću biti kad završim započeto školovanje“.
Uz podsjećanje na žive i one koji su otišli na onaj svijet, bivši maturanti su se prisjetili i svojih profesora, pa su tako spomenuta imena direktorke škole Fahrije Urošević, Radovana Pejčinovića, Smajila Vesnića, Joze Bošnjaka, Ružica Marjanović i Krivokuća, Vlade Guslova, Ljubiše Jovanovića, Mihajla Azdejkovića i dosta drugih koji su umnogome zaslužni što je ova prva generacija uspjela i na posalovnom i u ličlnom životu.
Prisjetili su se bivši maturanti i onih koji više nisu među živim. Ko će, rečeno je, zaboraviti Stojanku i Stanku Pereula, Damiru Šetić, Radinku Vojinović, Dragu Ćebiča, Radenka Mihajlovića-Cara, Sakiba Čolića, Kristrinu Gavrilović ili Lazara Veselinovića.
Pošto vrijeme neumitno gazi, posebno ljude, pao je dogovor da se počev već od iduće godine, ovaj susret održava svake godine u junu, a ovogodišnji, poslije prozivke u njihovoj nekadašnjoj učionici, nastavljen je u motelu „Park“. Evocirana su sjećanja na zgode i nezgode iz školskih klupa. Rade Jovanović i ovoga puta nije propustio priliku da na svoj poznati način, imitiranjem, podsjeti na neke školske drugove drugarice, a nije štedio ni bivše profesore.
Tekst i foto: Sreten Mitrović
