Đerić ističe za Srnu da mjesečno u prosjeku mljekari isporuči oko 15.000 litara, a u ljetnom periodu i do 20.000 litara mlijeka. On je u ovaj posao ušao naslijedivši od malih nogu ljubav i volju za rad na porodičnom imanju oca Rada, na oko 150 dunuma zemlje.
Kako je radio kao učitelj u nekoliko škola u rodnom i susjednim selima za platu koja nije mogla pokriti sve troškove, Milinko je pomagao roditeljima na imanju da bi imao dodatne prihode.
On podsjeća da su osamdesetih godina minulog vijeka sa osnivanjem osnovnih organizacija kooperanata /OOK/ za poljoprivrednike u ruralnim područjima stigla bolja vremena, jer su imali organizovan otkup, mesa, kože, mlijeka i vune, pa je dodatnu zaradu vidio u poslu na porodičnom imanju.
Počelo je ručnom mužom krava i predajom mlijeka na mnogo teži način, ali je vremenom proizvodnja unaprijeđena nabavkom muzilica, laktofriza i prateće mehanizacije za prikupljanje sijena.
„Imam savremenu štalu sa 32 veza, više od 30 muznih krava, priplodnog bika, objekat za desetak priplodnih rasnih junica, četrdesetak ovaca, laktofriz zapremine 1.700 litara mlijeka i sve mašine potrebne za obradu zemlje i obezbjeđenje sijena za ishranu stoke“, navodi Đerić.
On naglašava da bi na ruralnim područjima, kakva su u istočnom dijelu Srpske od Vlasenice do Rudog, premija za proizvođače mlijeka trebalo da bude do 40 feninga, jer je u ovim krajevima daleko teže obezbijediti kvalitetnu ishranu muznih grla.
„U ljetnoj sezoni, kada je godina povoljna, ima i više mlijeka i ta premija ide kravama za hranu i ostale troškove, a sredstva od mlijeka ostaju za porodicu, dok je u zimskom periodu nepovoljnije“, kaže Đerić, koji je zahvalio mljekari „Pađeni“ iz Bileće, čiji je kooperant, za redovnu isplatu isporučenog mlijeka.
Prema njegovim riječima, od ovog posla se može živjeti, iako je mukotrpan jer, kako kaže, „tu nema ni sveca ni petka, niti dana odmora“, zbog stalne brige, posebno o muznim grlima.
SELA BEZ DOVOLJNO RADNE SNAGE
Đerić navodi da se na ovim brdsko-planinskim područjima neprestano radi, te da supruzi Milanki, stubu porodice, i njemu pomažu sinovi Rade i Nikola. Sinovi se, kaže Milinko, trude da prikupe 12.000 bala sijena, koliko je neophodno, uz druge vidove ishrane
. On ističe da je trenutno najveći problem u poljoprivredi što na selima nema dovoljno radne snage i mladih koji su sposobni za ovaj posao, te se, kaže, pribojava da će proizvodnja stati.
Đerić navodi da u njegovom selu Mandra, 12 kilometara udaljenom od Sokoca, u 17 kuća stalno živi pet-šest porodica, sa nekoliko mladih, te da u mjesnoj zajednici Sokolovići od 17 sela već u desetak nema stalnih stanovnika.
On se sa sjetom prisjeća vremena kada su đaci iz Mandre išli u osnovnu školu na lokalitetu Groc, u susjednom selu Klečkovac sve do početka 1962. godine, kada je osnovana škola u Sokolovićima, te da sada na ovom seoskom području nema nijedne škole.
Kako Milinko napominje, na području Sokolovića pet-šest porodica su među najvećim proizvođačima mlijeka, iako se radi u nepovoljnim uslovima za privređivanje.
/Srna/
