Bosanski ljiljan ili zlatni ljiljan kao simbol u Bosni i Hercegovini počeo se koristiti u srednjem vijeku. Prisutna je na novcu, pečatima, zastavama, grbovima plemićkih dinastija, stećcima, raznim ukrasnim predmetima itd. Naročito je postala popularna kada je Bosnom vladao kralj Tvrtko I Kotromanić. Dinastija Kotromanića uzela je bosanski ljiljan kao simbol, najčešće nazvan zlatni ljiljan.
Grb zlatnih ljiljana koje je stvorila kraljevska porodica Kotromanić sastoji se od šest zlatnih ljiljana na plavoj pozadini sa belom vrpcom. Dolaskom Osmanlija na Balkan i padom dinastije Kotromanić, sam grb je pao iz upotrebe.
Krunisanjem za kralja Srba, Bosne, Primorja i Zapadnih strana Stefan Tvrtko Kotromanić preuzeo je i vladarske insignije i prerogative, dvorska zvanja i dohotke koji su bili ekskluzivno pravo srpskih vladara, ali i uveo nove heraldičke obrasce među kojima je i grb sa šest ljiljana i lozom sa krstovima – ističe Došlić.
Kao heraldički simbol ljiljan se javlja u 13. i 14. vijeku i našao je svoje mjesto i na insignijama mnogih vladara, posebno francuskih, a kod kralja Tvrtka, ljiljan simboliše Presvetu Bogorodicu, dok loza sa krstovima označava Tvrtkovu povezanost sa rodom Nemanjića, kojoj je pripadao.
– Zanimljivo je, da je heraldički simbol ljiljana bio poznat i kod drugih srpskih vlasteoskih porodica. Možemo ga viđeti na pečatu despota Stefana Lazarevića kao i pečatu despota Đurđa Brankovića – navodi Došlić.
Ljiljan je svesprisutan simbol mnogih hrišćanskih naroda i kao takav ostao je vijekovima do 1918, da bi opet postao aktuelan devedesetih godina prošlog prošlog vijeka.
