Zanimljivu kolumnu o Ratu u Ukrajini i kako se to kroz istoriju prenosilo na naše područje, dao je pukovnik u penziji, Milan Jolović Legenda.
Istu smo preuzeli sa njegove zvanične fb stranice:
Od početka Ruske specijalne operacije u Ukrajini, tačnije od februara prošle godine pa do danas, slušali smo razne geopolitičke eksperte, analitičare i generale koji su nam pokušavali bliže objasniti šta se zaista dešava u Ukrajini.
Slušajući njih i prateći ostale medije najviše nas je interesovalo šta se „valja iza brda“ i šta će se dešavati u narednom periodu, kako kod njih, tako i kod nas.
Siguran sam da je skoro svaki od učesnika građanskog rata u BiH, devedesetih godina HH vijeka, čuo priču da smo mi samo poligon za pripremu, a da je krajnji cilj Rusija. Pritisnuti svojim problemima, tada o tome nismo ni razmišljali, niti nas je ta prognoza mnogo interesovala.
Danas ću, sa određene vremenske distance, na jedan originalan način dati tumačenje istorijskih događaja i pokušati predvidjeti šta se može dešavati u narednom periodu.
Istorija je točak koji se okreće, što znači da se ponavlja.
Vođeni ovom činjenicom ili frazom, kako hoćete, hajde da zavrtimo taj točak.
Činjenica je da se Zapad, a posebno Amerika, želi dočepati ogromnog rudnog bogastva kojim raspolaže Rusija. Kako to misle ostvariti?
Prateći istorijski točak pruža nam se prva varijanta:
– 1917. godina, u ekonomski i vojno iscrpljenoj Rusiji dešava se Oktobarska revolucija, svrgava se i ubija car, Zapad šalje Lenjina koji realizuje njihov projekat.
Knjiga „Vatikanske ubice“, ispovijest bivšeg jezuita, to najbolje opisuje.
Čitali ste ovih dana predviđanja nekih američkih stručnjaka kako može doći do likvidacije Putina ili njegovog nasilnog svrgavanja.
Prateći taj istorijski točak možemo predvideti da će pokušati vojno i ekonomski do te mjere da iscrpe Rusiju, da izazovu nezadovoljstvo naroda koji bi svrgnuo ili ubio Putina i gdje bi Zapad instalirao svoje ljude.
Očekivati je da Zapad, pored sankcija i rata u Ukrajini, napravi još neko žarište s ciljem iscrpljivanja. Možda u Jermeniji, Kazahstanu, Bjelorusiji…
– Druga varijanta… mnogo gora.
Prateći istorijski točak, Ruse su do Moskve tjerali i Poljaci, i Napoleon, i Hitler.
Tek nakon toga se probudi Sibirski medvjed, koji razljućen kasnije proguta Evropu za doručak.
Evidentno je da su Rusi kao narod slični nama… neodgovorni, aljkavi i vrlo surovi za same sebe. Kroz svoju istoriju sve svoje političke i državne ciljeve su ostvarili uz velike žrtve.
I sad u Ukrajini imaju ogromne gubitke. Dok se ne probudi Sibirski medvjed, ne bi bilo iznenađenje da jednom dobro organizovanom ofanzivom, uz pomoć Zapada, Ukrajinci čak protjeraju Ruse iz Donbasa i nanesu im poražavajuće gubitke kao Napoleon i Hitler.
Tek nakon toga usledio bi pakao za Evropu, gdje bi Evropljani ponovo osjetili svu surovost ruskog vojnika koga nisu smjeli buditi iz dubokog sna.
Ako smo iz 1939. ušli u 1940. tj. iz 2022. u 2023. da li ćemo čekati buđenje sibirskog medvjeda tek 2024. ili ranije, ostaje nam da vidimo.
