Dr Ćajić o majkama i bebama – GLAS REGIJE.057

0
2641

Roditeljstvo je jedina stvar u životu koja prije samog postajanja roditelja nema praksu i koja se nikako ne može naučiti.

Majke su, naravno, uvijek predvođene ljubavlju, misleći da čine najbolje za svoje dijete.

Nekada majčinstvo i ponašanje prema novorođenčadi zavisi i od mjesta življenja, mentaliteta države, a u većini slučajeva zavisi od toga kako su majke  učene od svojih porodica. Shodno tome svakodnevno se polemiše o dojenju djece.

Sada je, kao nikada ranije, teško biti majka dojenčeta jer na društvenim mrežama čitamo razne savjete na temu dojenja i ishrane dojenčadi, generalno, koje u živote novopečenih mama najčešće unose nesigurnost i strah od najljepše uloge u životu.

Doktor Dragan Ćajić koji se svakodnevno susreće sa majkama i njihovim pričama je prije tačno deset godina iznio svoj lični stav upravo o temi ishrane dojenčadi, a koji je sada, nakon deceniju, aktuelniji nego ikada.

Doktor Ćajić tada je napisao da se većina priča zasniva na tome kako neki pedijatri, ponekad i grubo, kritikuju majke jer svoju dojenčad hrane kravljim mlijekom.

On objašnjava kako nekada ta grubost „dotiče“ i socijalni status majke, mjesto življenja, pa čak i njenog pedijatra i porodičnog doktora.

-Formalno-pravno dotični kritičari su u pravu, ali moralni principi naše profesije ne dozvoljavaju nam, da u sadašnjem vremenu materijalnog beznađa atakujemo na pogrešnu stranu, ne nudeći bilo kakvo alternativno rješenje – pojasnio je dr Ćajić, dodajući kako je očito je da u ovoj sferi njihove profesije postoji problem, u sklopu globalne krize, koja nažalost nije zaobišla ni dojenčad.

Problem je jasno definisan i nosi naziv „ishrana dojenčadi u vanrednim uslovima“ .

-Svako ko živi na ovim prostorima i ko to drugačije prihvata vjerovatno je izgubljen i u vremenu i u prostoru. Rješenje ovog problema nije u ataku na majku, niti na njenog ordinirajućeg pedijatra i porodičnog doktora – ističe dr Ćajić.

On dodaje kako su rješenja zapravo u nama samima, te da, ukoliko ne možemo pomoći majkama koje doje, morali bismo ih barem ostaviti na miru.

„Dojenje najbolji izbor“ 

Hiljadu puta ponovljena rečenica, ali i nedorečena. Svi znamo da nema alternativu. I opet problem. I pored promocije dojenja, bolnica „prijatelja beba“ i drugih pokušaja da zaštitimo dojilju, u većini porodilišta stoje „zaštekane“ kutije industrijske hrane. “Zlu ne trebalo“. Zašto ne nastupamo tako agresivno u promociji dojenja, kao kada kritikujemo majke koju djecu hrane kravljim mlijekom? Ili nam je ponestalo motivacije ili smo pak, motivisani za promociju neke druge, alternativne ishrane. Majka nas nema čime motivisati. Neko drugi ima moći za to. Zašto onda lažemo sami sebe?“

Šta uraditi ako majka ne doji?

Majku ne treba kritikovati, jer je društvo odgovorno koliko i sama majka – smatra dr Ćajić.

Prijedlozi dr Ćajića za ishranu dojenčeta

U socijalno-optimalnim sredinama, preporučiti „industrijsko“ mlijeko. Kažu, jedina prava alternativa majčinom mlijeku tokom prve godine života. Naizgled, sve jednostavno, bez mnogo pameti. Ako ovome dodamo agresivnost proizvođača u marketingu, potpomognutu velikim brojem nas samih, onda je ovoj vrsti hrane centralno mjesto u lancu ishrane dojenčadi zagarantovano.

I sve bi to bilo tako jednostavno, da je vrijeme nekadašnjeg blagostanja, kada je dojenje bilo hrana „drugorazrednih“ populacija, a hrana iz „kutija“ bila dio socijalne „nadmenosti“. Došlo je neko drugo vrijeme, u kome se neki od nas ne mogu, ili ne žele prilagoditi. U mnogim porodicama, u kojima možda nema nikakvih prihoda, sa svim pratećim neminovnim troškovima, sa vlastitom „kravicom“ ili  besplatnim kravljim mlijekom, logično je očekivati da će se „oštrica“ porodične ekonomije usmjeriti upravo ka „industrijskoj hrani“ za dojenčad.

I opet problem, i žestoka frustracija u dušama nekih od nas i kompanijama proizvođačima „kutija“. I atak na majke, koje „mrze“ svoju djecu. Koji je razlog ovakvog ponašanja? Ako smo toliko frustrirani, ako volimo djecu, ako poštujemo struku i svoje interese onda krenimo drugim putem ka rješenju. Zašto se ne izborimo da bar socijalno ugrožena i bolesna djeca dobijaju hranu iz „kutije“ na recept? Zašto kompanije, kao proizvođači sokova, bar jedan mjesec u godini ne urade isto i umjesto 400 proizvode 600 grama, za istu cijenu? Odgovor znamo svi. Ovaj put neka ostane među nama, u  interesu profesije.

I na kraju, kad se sve gore pomenuto iscrpi, ostaje „moja kravica“. Treba priznati, za određen procenat djece, neadekvatno rješenje (prematuritet, atopijski dermatitis, intolerancije,bar prvih 6 mjeseci života i drugi). Majka je tu nemoćna. Mi ne bismo trebali biti po strani. Ni mi, niti sistem.

Vanredne prilike, vanredna ishrana. Ako je tako, onda nađimo način da kravlje mlijeko prilagodimo dojenčetu. Kako? Nadajmo se da ćemo u dogledno vrijeme čitati knjigu „Ishrana djece u vanrednim prilikama“ izdatu od naših autora.

I, čudno pitanje jedne majke: Čime hraniše Teslu, Aleksandra Velikog i mnoge koji promijeniše svijet? Možda bi to trebalo provjeriti?

Ima nešto gore od kravljeg mlijeka. Prženo brašno razblaženo sa vodom. Nadajmo se da to nećemo doživeti – zaključuje dr Ćajić.