Proslavlja se 11. septembra kada se crkva sjeća velikog propovjednika i prethodnika Isusa Hrista — Sv. Jovana Krstitelja, i njegovog mučeničkog stradanja.
Među ličnostima jevanđeljskim koji okružuju spasitelja, Sveti Jovan Krstitelj zauzima posebno mjesto.
Sveti Jovan Krstitelj rođen je šest mjeseci prije Hrista (7. jula) i zato je nazvan Preteča, jer je ljude pripremao za dolazak spasitelja riječima: „Ide za mnom jači od mene“ (Mk. 1, 7).
Evo šta SPC kaže o ovom prazniku: „Irod Antipa, sin staroga Iroda, ubice mladenaca vitlejemskih u vrijeme rođenja Gospoda Isusa, bješe gospodar Galileje u vrijeme propovijedi Jovana Krstitelja. Bješe taj Irod ženjen kćerkom nekoga arapskog kneza Arete. No Irod, zli izdanak od zloga korijena, otjera svoju zakonitu ženu i nezakonito uze sebi zaso žitelnicu Irodijadu, ženu svoga brata Filipa, koji bješe još u životu. Protiv ovog bezakonja usta Jovan Krstitelj i silno izobliči Iroda. Irod ga baci u utamnicu. Za vrijeme jednoga pira u svom dvoru u Sevastiji Galilejskoj igraše predgostima Salomija, ćerka Irodijadina i Filipova. I pijani Irod, zanesen tomi grom, obeća igračici dati što god bude od njega iskala, ma to bilo i polovina carstva. Nagovorena od svoje majke Salomija zaiska glavu Jovana Krstitelja. Irod naredi te Jovana posjekoše u tamnici i donesoše glavu njegovu na tanjiru.
Učenici Jovanovi noću uzeše tijelo svog učitelja i česno sahraniše, a Irodijada izbode iglom jezik Jovanov, pa glavu zakopa na neko nečisto mjesto. Smrt svetog Jovana dogodila se pred Pashu, a praznovanje 29. avgusta ustanovljeno je zbog toga što je toga dana osvećena crkva, koju podigoše na grobu njegovom u Sevastiji car Konstantin i carica Jelena. U tu crkvu položene su i mošti učenika Jovanovih: Jeliseja i Avdije“.
Ovaj praznik slavi se od davnina, a svjedočanstva postoje od petog vijeka u besjedama Petra Hrizologa.
Sveti Jovan se praznuje više puta u godini: 20. januara – Sabor Svetog Jovana Krstitelja, 7. jula – Ivanjdan – rođenje Svetog Jovana, 11. septembra – Usjekovanje glave i 6. oktobra kada se obilježava svetiteljevo začeće.
Današnji dan se provodi u strogom uzdržanju i postu. Ne jede se i ne pije ništa što je crveno, jer to podsjeća na prolivenu krv Jovanovu.
Ovog dana vjernici ne slave i ne vesele se, a po mogućnosti, u ruke ne uzimaju nož, u znak sjećanja na stradanje Jovanovo.
U Hercegovini se na ovaj dan posti, ne rade se teži poslovi i naročito se vodi računa da se ne rade ništa oko sjemenja, čak se pazi na koji je dan palo usekovanje, pa ako je to ponedjeljak, na primer, onda svakog ponedjeljka u toj godini izbjegavaju da započinju bilo koji posao.
Postoje dvije verzije gdje se nalazi glava Sv. Jovana. Po jednoj ona se nalazi u katedrali u gradu Amijenu u Francuskoj. Tvrde da se ovdje nalaze dve trećine glave.
Po drugoj verziji, glava Sv. Jovana Preteče se nalazi u Damasku, u Omajadskoj džamiji.
Na mjestu gdje se sada nalazi džamija nalazila se hrišćanska crkva posvećena Jovanu Krstitelju u vizantijsko doba. Zelenkasti sarkofag, mjesto je i hrišćanskog hodočašća, pošto u sebi krije odsječenu glavu Svetog Jovana, kojem se i muslimani klanjaju.
Podignuta su tri minareta. Jedan od njih je minaret Isusa Hrista.
Muslimani vjeruju da će jednog dana, prilikom strašnog suda, Isus sići niz taj minaret i sukobiti se sa sotonom, gdje će ga konačno i pobijediti.
U Omaja džamiji, bogomolji u kojoj ima mjesta za dvadeset hiljada vjernika, svakodnevno je mnogo hrišćana.
U prostorijama džamije, mjestu gde se moli, pohranjena je glava sv. Jovana Krstitelja.
Ovo mjesto odiše neobičnim mirom. Poznavaoci kažu da nigdje u arapskom svijetu ne vlada tolika vjerska tolerancija kao u Siriji.
