Povodom 12. maja, Dana Vojske Republike Srpske i Dana Trećeg pješadijskog Republika Srpska puka, za naš portal, eksluzivni intervju je dao pukovnik u penziji Milan Jolović Legenda.
Kako bivši komandant specijalne jedinice Vojske Republike Srpske “ Vukovi sa Drine“, vidi rat iza sebe, vojsku danas i da li bi nešta mijenjao? Pročitajte u intervju ispod:
Intervju:
Znamo da ste školovani oficir, na kojoj dužnosti Vas je zatekao rat u Bosni?
- Bio sam mlad oficir, tek završio Vojnu akademiju, raspoređen na dužnosti komandira protiv-terorističkog voda u bataljonu Vojne policije u Beogradu.
Koja je Vaša prva komandantska dužnost u tada novoformiranoj VRS?
- Komandantska, komandant Podrinjskog odreda specijalnih snaga, poznatiji kao „Vukovi sa Drine“.
Koje bi bitke izdvojili kao lično najteže u toku rata?
- Odbrana zapadnih granica Republike Srpske i odbijanje muslimanske ofanzive i zaštita srpskih opština oko Sarajeva 95-te.
Da li bi izdvojili posebno nekog borca po hrabrosti koju ste lično vidjeli?
- Srpski narod je iznjedrio mnogo junaka i heroja u zadnjem Odbrambeno-otadžbinskom ratu. Izvodeći borbena dejsta na prostoru cijele Republike Srpske, najjači utisak na mene je ostavio pokojni Srđan Knežević, po taktici ratovanja general Josipović i general Pandurević.
Mnogi ne znaju, a Vi nam sada otkrijite, kada ste napustili VRS?
- Poslat sam na specijalizaciju i komandano-štabno usavršavanje u Beograd 1998.gdoine. Po zavšetku školovanja, nastavljam službu u tadašnjoj Vojsci Jugoslavije.
Kako danas gledate na status demobilisanih boraca, RVI i porodice pogiulih?
- Status boraca nije sistematski riješen posle rata. Ni jedna vlast nije htjela dase uhvati u koštac sa tim problemom. Boračku populaciju su obično koristili za potkusurivanje u cilju realizacije određenih političkih ciljeva.
- Dvije najugroženije socijelne kategorije proistekle iz Odbrambeno-otadžbinskog rata su ratni vojni invalidi i djeca poginulih. Oni su trebali biti prioritet prioriteta, međutim svjedočimo drugačijem odnosu prema njima. Privilegiju i prioritet zapošljavanja djece poginulih uglavnom je slabo iko poštovao.
Čuli smo razne pohvale o Vama čak i od protivničkih komandanata, kako gledate na to?
- Moja jedinica i ja smo pokazali hrabrost i viteštvo na frontu. Očigledno da i među protivnicima ima onih koji su to prepoznali. Ponosam sam na svoje borce i njihovo junaštvo, a još više što niko nije procesuiran ni osuđen za ratne zločine od njih.
Kako gledate na reformu vojski unutar BiH i na Treći pješadijski Republika Srpska puk (kao naslednika VRS)?
- Lično mislim da je u cilju mira na prostoru BiH nije loše riješenje zajedničke vojske sa izraženim nacionalnim jedinicima kao što je Treći pješadijski Republika Srpska puk. Drugo je pitanje izbora kvaliteta kadra, njihovo školovanje i specijalizacija, te koliko se tome pridaje značaja. Mogli bi smo mnogo više da koristimo resurse Republike Srbije kada je u pitanju vojno školovanje, kako bi bolje parirali po obučenosti u zajedničkoj vojsci.
Da li vratite vrijeme unazad, da li bi nešta promjenili, kada je u pitanju Vaše učešće u ratu?
- Ništa ne bih mijenjao. Ponosim se što sam stao uz svoj narod u cilju odbrane i zaštite života i teritorije.
Za kraj, kada bi Republika Srska opet bila ugrožena, da li bi je opet branili?
- Mene je narod i država besplano školovala i pripremala. Moleći se Bogu, da nikada više ne bude rata na ovim prostorim. Moja moralna obaveza je da se stavim na raspolaganje narodu, državi u slučaju neposredne ratne opasnosti.
