On je Milomir Glavčić, ima 97 godina i ime je koje mnogi izgovaraju sa izrazitim poštovanjem. Jedan od najvećih dobrotvora koje Srbija ima, njegovo ophođenje prema zemljacima rijedak je primjer empatije i bezuslovnog pomaganja.
Milomir je imućni žitelj kanadskog grada Nijagara Fols. Rođen je u zaseoku Pope, podno Kopaonika. Rano je ostao siroče pa je kao mali sreću potražio u Beogradu gdje ga je dočekao rat. Kako je i sam jednom rekao, kao dijete je bio „više gladan nego sit“.
Otkako je otišao iz Srbije, pred kraj drugog svjetskog rata, nije se vratio. Bez obzira što skoro da nikoga ne poznaje Milomir svake godine šalje novčanu pomoć. Prošle godine su njegovi stariji rođaci po porodičnom stablu dobili po 5000 hiljada evra, mlađi po 4000, a djeca po 2500 evra.
Samo u poslednjih desetak godina gradu Kraljevu je poklonio skoro 2 miliona evra za izgradnju mosta na Ibru. Dao je oko pola miliona evra za skener, magnetnu rezonancu i sanitetska vozila. Pomogao je izgradnju dječjeg vrtića i redovno pomaže Srpsku Pravoslavnu Crkvu.
Nakon zemljotresa koji je pogodio Kraljevo i okolinu 2010. kao i poplava koje su u više navrata nanijele štetu opštini, Milomir je donirao velike sume novca za izgradnju i obnovu kuća.
Njegov put do Kanade nije bio lak. Najpre je prebjegao u Grčku da bi potom završio u logoru u Italiji. Nakon drugog svjetskog rata je obavljao teške fizičke poslove u rudniku, da bi dolaskom u Nijagara Fols vrijednim radom postao uspješan hotelijer. Zarekao se da će pomagati svoje što čini i u poznim godinama.
,,Kroz ceo moj život trudio sam se da zaradim više, ne da bih samo ugađao sebi već da bih mogao pomoći i drugima. To je nešto sa čime se ili rodite ili ne. Kada mi se za pomoć obrati neka sirotinja, kada saznam da je pomoć stigla i čujem njihovu zahvalnost, to me drži veselim po nedelju dana. To je moj lek, moja terapija za dug i srećan život“… Milomir Glavčić, gospodin, čovjek, ma ljudina!
