Narodna nošnja Glasinca, ovo tradicionalno blago, danas se sreće samo u posebnim prilikama poput folklornih manifestacija gdje možemo vidjeti igre i pjesmu naših čuvara tradicije – folkloraša.
Autor knjige „Narodna nošnja, igre i pjesme sa Glasinca” Marko Radivić iz Bograda, koji je porijekom sa Glasinca, obišao je 56 sela i razgovarao sa 104 sagovornika na širem području Glasinca od 2014. do prošle godine, da bi profesionalno obavio cjelokupno istraživanje i izdanje u kojem se može potražiti više informacija.
Kroz samu etnologiju prožimaju sealji da glasinačka nošnja ima elemente hercegovačke, s obzirom da većinu stanovništva na ovom području čine doseljenici iz Hercegovine i Crne Gore, te da se vidi uticaj Sarajeva, Podrinja i Srbije.
Dijelovi nošnje su:
Pelengaće koje su satkane od crnog domaćeg sukna. Nogavice u pelengaća kraće su nego u Sarajevskom polju i dopiru samo do ispod koljena. U sarajevskom kraju ovaj dio odjeće kod pravoslavnih se zove „šarvale”. U Hercegovini su nošene pelengaće od bijelog ili plavog sukna.
Košulje spadaju u glavni dio muške nošnje u sokolačkom kraju. Košulja je dugačkih i širokih rukava, ukrašena je kerama (čipkom od bijelog pamučnog konca).
Džemadan se nosi samo zimi, oblači se po košulji. Pravi se od čohe ili sukna, bez rukava. Boje su crvene ili ugasite. Po ivici su optočeni gajtanom ili sirolom. U Mulaluku, susjednom dijelu Bosne jugozapadno od Glasinca, džemadani su crne boje. U Hercegovini se džemadani razlikuju u tome što se prave od sukna crvene ili plave boje. U imućnijim porodicama Sarajevskog kadiluka izrađivan je „skodomski džemadan” ukrašen srmom.
Gunjić u sokolačkom kraju je kraći nego u Sarajevskom polju. Pravi se od crnog sukna i vezen je po prsima. Ako je gunjić od čohe, onda se zove fermen i izvezen je gajtanima, sprijeda sasvim otvoren i ne skopčava se. U Hercegovini se ne ukrašava vezom, samo se optoči crvenom sirodom po ivicama.
Tozluci su glavna odlika glasinačke nošnje. Nose se ispod koljena, oko listova noge, bijele su boje. Opšiveni su crvenom čohom i crnim gajtanom. U Sarajevskom polju tozluci su crne boje. U Hercegovini, odakle se doselio veći broj glasinačkog stanovništva, običnim danom se nose tozluci od bijelog sukna.
Pojas (tkanica), ranije, do sredine 19. vijeka, pravoslavci su se opasivali bijelim vunenim pojasom. Kasnije je postao običaj da se opasuje crveni pojas. Poslije okupacije Bosne (1878) počela je da se nosi tkanica.
Pored ovih dijelova nošnje tu su i gunj, kabanica, čarape, rukavice, šal, opanci, kapa, koparan, anterija i ćurdija.
Čuvajmo tradiciju.
Izvor i foto: Turistička organizacija Sokolac
