Hodiđed je bio srednjovjekovni utvrđeni grad koji se nalazio na uzvišenju između Sarajeva i Pala, tačnije na Bulozima. Prema drugim izvorima Hodiđed se nalazio na uzvišenju Vratnik na ulazu u Sarajevo, gdje i danas stoji utvrđenje Bijela Tabija. Međutim, velika je vjerovatnoća da je Bijela Tabija u istorijskim spisima u stvari Vrhbosna.
Danas na Bulozima postoji selo Odiđed, samo stotinjak metara ispod uzvišenja Gradac, gdje su nekada rađena iskopavanja. Nedaleko od uzvišenja Gradac se nalazi slično uzvišenje koje se zove Gradište, nešto dalje je Mačkovac , a prema sjeveru se nalazi uzvišenje Siljevina (1169) u čijem podnožju se nalazi kamenolom.
Hodiđed je najvjerovatnije sagrađen prije Starog grada za koji postoje indicije da ga je sagradila Mara Branković „Prokleta Jerina” (1412-1487). Sa uzvišenja se kontrolisao prolaz u zemlju Pavlovića, srednjovjekovnih knezova koji su vladali ovom oblasti. Pretpostavlja se da je u ovom mjestu sjedio djed starješina Bosanske jeretičke crkve, te otud i naziv mjestu.
Za vrijeme dolaska Osmanlija na ovaj prostor, Hodidjed je bio jedini utvrđeni grad u Vrhbosnaskoj župi. Imao je utvrđenje sa glavnom kulom (površine oko 5.000 m2) i naknadno prigrađeni obor (6.500 m2). Prvi put se spominje 1434. godine kada ga je zauzeo Osmanski vojskovođa Barak (naselje Barakovac nosi naziv po njemu).
U jednom spisu u Dubrovniku stoji da je Vijeće umoljenih Dubrovačke Republike donijelo odluku da pošalje poklon od 300 perpera turskom vojvodi Baraku koji je provalio u zemlju Humsku, te se povukao u grad Hodiđed 1436. godine.
Prema turskom popisu iz 1455. godine Hodiđed je imao dizdara i posadu od 23 vojnika dok je podgrađe Hodiđeda, Bulagaj, zavedeno kao selo. To selo vjerovatno je nestalo u požaru koji je započeo kralj Tomaš 1459. godine, nakon što nije uspio vratiti Hodiđed od Osmanlija.
U to vrijeme Hodiđed je bio najistureniji grad Otomanske imperije, pa je jedno vrijeme pao i u ruke princa Eugena Savojskog.
Prema legendi, istočno od Hodiđeda bila je pomenuta tvrđava Stari grad koju je, prije Turaka, „sagradila Prokleta Jerina”. Svaka je muška glava za gradnju morala dati tri litre zlata. I sada, kažu, u ruševinama tog grada, kod sela Odiđeda na Bulozima, ima zakopano blago i nad njim, uoči Blagovijesti, gori modar plamen.
Foto: Vikipedija
Izvor: palelive.com
