Vuk Drašković, propali političar iz Srbije koji je postao popularan početkom devedesetih godina objavljivanjem knjige „Nož“ i pročetničkom retorikom. On je zapravo prvi počeo da promoviše četništvo, ali onakvo kako je to režister Veljko Bulajić prikazivao u partizanskim filmovima tokom postojanja SFRJ.
Prema otvorenim dokumentima Vikiliksa, jasno se vidi da je Drašković 1991.godine, kao i Novak Kilibarda, naglo promjenili retoriku pro-srpstva u onu anti-srpstva. Kontakt sa njima ostvarili su tih godina operativci stranih obavještajnih službi, a dokumenti RDB Republike Srbije pokazuju kako je Drašković jedan od glavnih aktera „odlaska po novac“ u Mađarsku, i navodnoj borbi protiv vlasi Slobodana Miloševića.
Drašković je neko ko javno zagovara nezavisnost Kosmeta, tkz.genocid u Srebrenici, kao i kompletnu retoriku onu koju u frazama slušamo decenijama protiv srpskog naroda, a kako to ide, onaj ko podržava sve to, obavezno mora da podržava i gej parade, kao i sve druge nastranosti koje dolaze kao sistem uspostavljenih vrijednosti političkog Zapada.
Pošto je propao kao političar, ne radi aktivno preko 30 godina, a ugodno živi, niko u Srbiji ne postavlja pitanje odakle mu novac? On piše romane, koji „naravno“ moraju da oblate što više srpski nacionali korpus, ali on je zadužen da to bude iz ugla književnika.
Tako je u jednom od svojih romana navodno pisao o „srpskom turističkom snajperisti“ iznad Sarajeva, odnosno sa tkz.Špicaste stijene, koji greškom ubija sina i suprugu. On dalje navodi kako su te snajperiste sutri dan pozvane od strane nekolio vladika (crkvenih velikodostojnika SPC) na Pale, gdje su im isi savjetovali da više ubijaju. Tada on saznaje da je ubio sina i snaju. Sin se navodno zvao Jugoslav.
Scenario kakav ne bi osmislio ni najbolesniji Holivud u najcrnjim mislima zla. Međutim, dovoljno je da imate srpsko ime i prezime, da se zovete Vuk Drašković, Dragan Bursać, Nataša Kandić i da u svojoj crnoj misli smislite što veću gadost, a kako bi istu prepisali Srbima (posebno u Bosni) i vi već imate podršku svih medija iz Federacije BiH, Montenegrina, dijela Hrvatske i dr. Naravno, neće izostati nagrade i promocije raznih ne vladinih organizacija. Očito je da rat u BiH protiv Srba apsolutno još traje, zaustavljena je jedino oružana borba.
Istina je skroz drugačija od one koju prenose sarajevski portali, na koje se redaju hiljade komentara raznog polu svijeta. Naime, Špicasta stijena je mjesto kod mjsta Mrkovići, koji dalje veže prema Baricama, odnosno prema Biosku i Hreši. Sva ta područja naseljavali su vijekovima isključivo Srbi. Niko sa tih mjesta nije nikoga napadao, već su se Srbi na tom području silovito branili i odbranili do samog „Dejotna“ u kome su izdati i prema kojem su ta mjesta dodjeljena Muslimanima, odnosno Federaciji BiH. Drugo, Špicasta stijena je mjesto sa koga ne možete snajperskom puškom da dobacite ni do Faletića (najbliže mjesto koje je većinom bilo naseljeno Muslimanima) i u kome su u toku rata pretežno bili vojnici zbog samih borbenih dejstava. Treće, ne postoji taj događaj, nikakav Jugoslav, njegov otac, majka, sve je izmišljeno. Ne postoji voda, jer vode je u Mrkovićima svako imao u svojoj kući. Nisu nikakve vladike dolazile na Pale i nisu nikada pozivale na krvoproliće. Sve je laž! Sve je samo propaganda najumnobolnijeg režisera ovog izmišljenog događaja.
Očekujemo nadležne organe da ispitaju slučaj i reaguju prema istom.
