U okviru manifestacije „Dani Istočnog Sarajeva“, koja se održava povodom Dana i krsne slave grada – Svetog Petra Dabrobosanskog, Matična biblioteka Istočno Sarajevo organizuje promociju knjige akademika Vojislava Maksimovića „Prestupne godine“. Promocija knjige održaće se u Matičnoj biblioteci Istočno Sarajevo, 16. septembra u 18.00 časova. O knjizi će govoriti prof. dr Željka Pandžić i književnik Radisav Mašić.
Knjiga „Prestupne godine“, objavljena u okviru edicije „Zavještaj“, predstavlja jedan od najznačajnijih rukopisa iz zaostavštine akademika Maksimovića, koji je, zahvaljujući njegovoj porodici i kolektivu Matične biblioteke, prvi put objavljen. Ona je dio šireg fonda koji pisac ostavlja kao duhovni i kulturni zavjet – čovjeka, intelektualca, profesora i akademika koji je svojim djelom svjedočio i branio nacionalni i kulturni identitet.
Rukopis, istovremeno ličan i kolektivan, oslanja se na kulturnoistorijski kontekst i usmeno pamćenje naroda, oživljavajući prošlost kroz lik Milutina Vitkovića i drugih junaka, čije životne priče postaju dio šire nacionalne hronike. Na stranicama ove knjige oživljavaju ljudi i događaji iz fočanskog kraja, njegove legende, predanja i epske pjesme, kao i stvarni istorijski potresi – od Nikoljdanskog pokolja u Jošanici, preko NATO bombardovanja, do sudbina savremenika u ratnim i poslijeratnim godinama.
Kako su recenzenti istakli, ovo djelo nije samo književna tvorevina, već i zavještaj jednog vremena, ljudi i prostora. U njemu se prepliću predanja, običaji, epika i životne sudbine, a u osnovi svega nalazi se priča – kao vid trajnog pamćenja, ali i kao put obnove, otpora i traženja smisla.
„Prestupne godine“ su, svojevrsna riznica usmenog pamćenja, sjećanja i jezičkog bogatstva, ali i knjiga sa terapijskom snagom – pisanje i pripovijedanje za autora su bili melem i otpor prolaznosti. To je mozaik sastavljen od životnih slika, zavičajnih mirisa i bilja, narodnih mudrosti i tragičnih iskustava, koji u cjelini predstavlja zavještaj o narodu i njegovoj trajnoj vezanosti za zemlju, jezik, vjeru i tradiciju. Na kraju, iako govori o vremenima koja su bila „prestupna“ – teška i nesrećna – djelo nosi optimističku poruku da nakon njih dolaze proste, bolje godine, u kojima ljubav, čovječnost i vjera u život ostaju temelji na kojima se gradi budućnost.
