Dan Treće sarajevske brigade Vojske Republike Srpske obilježen je u spomen-crkvi Svetog velikomučenika Dimitrija na Veljinama, u Istočnoj Ilidži, parastosom za poginule i umrle borce ove brigade.
Ranije su položeni vijenci na spomenik dr Miodragu Laziću, ratnom hirurgu koji je u vrijeme Odbrambeno-otadžbinskog rata spasio veliki broj civila i vojnika na području sarajevsko-romanijske regije.
Predrag Spajić, predsjednik Udruženja Treće sarajevske brigade, istakao je da je ova brigada tokom Odbrambeno-otadžbinskog rata imala najveću zonu odgovornosti, preko 80 kilometara.
Prema njegovim riječima, kroz ovu brigadu je prošlo oko 5.000 boraca, a njena zona odgovornosti protezala se od Hreše do Rajlovca na unutrašnjem, te od Ravnog Nabožića do Nišićke visoravni i dalje prema Olovu na spoljnom prstenu odbrane Srpskog Sarajeva.
– Brigada je nastala u februaru 1994. godine iz jedinica Koševske, Vogošćanske, Rajlovačke brigade, četa „Srednje“ i bataljona Hreša i Semizovac. Jedna velika brigada – rekao je on.
Prema riječima Radana Ostojića, predsjednika Boračke organizacije Republike Srpske, delegacije su prije dolaska u Istočnu Ilidžu posjetile Srpsko vojničko spomen-groblje Novi Zejtinlik na Sokocu.
– Poklonili smo se junacima koji su životima platili cijenu slobode koju mi uživamo danas, a čast i privilegija je pokloniti se doktoru Miodragu Laziću, koji spasio veliki broj ljudi – rekao je on.
On je rekao da je ratni put pripadnika Treće sarajevske brigade Vojske Republike Srpske sličan ratnom putu koji je srpski vojnik imao u mnogobrojnim ratovima – put stradanja, žrtve, golgote, ali i junaštva, sloge i jedinstva.
– Put na kojem je, uz nesebično zalaganje, vaskrsla Republike Srpska u kojoj mi danas živimo. Dok sjećanje na sve junake živi, živjeće i Republika Srpska – rekao je on.
Kako je Ostojić podsjetio, narod Sarajevsko-romanijske regije je u Odbrambeno-otadžbinskom ratu podnio dvostruku žrtvu za stvaranje Republike Srpske.
– Jedna žrtva je data u onim momentima kada su, sa puškom u ruci, branili svoja vjekovna ognjišta, svoj grad i nejač. Druga žrtva je data nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, kada su ta odbranjena ognjišta morali napustiti. To je nešto što ne smije da se zaboravi – poručio je on.
