Državno dječje oporavilište na Kalovitim brdima kod Pala bilo je mjesto gdje su generacije djece iz Kraljevine Jugoslavije dobijale priliku za zdraviji život. Po sjećanju Aleksandra Kovalenka, jednog od najznačajnijih vaspitača ovog doma, oporavilište je otvoreno ubrzo poslije Prvog svjetskog rata. Lokacija nije bila slučajna – Pale su i ranije bile poznate kao klimatsko lječilište sa čistim planinskim vazduhom.
Kovalenko, ruski emigrant i agronom po struci, radio je u ovom domu od 1925. do 1941. godine. U tom periodu kroz oporavilište je prošlo oko 5.000 djece. Ona su imala izvanrednu ishranu i besprekoran smještaj. Posebna pažnja poklanjana je boravku na svježem vazduhu – djeca su često provodila dane gologruda kako bi što više bila izložena suncu. Svakog sedmog dana stizao je specijalista za plućne bolesti, dr Teodor Živanović, koji je redovno pregledao mališane.
Svakodnevica u domu bila je strogo organizovana. Jutra su počinjala umivanjem hladnom vodom i gimnastikom, a poseban naglasak stavljan je na vježbe disanja. Djeca su zatim doručkovala – obavezni dio obroka bili su puter, med i riblje ulje. Dobila su pet obroka dnevno, a rezultati su bili vidljivi već nakon mjesec ili dva – povećanje težine za tri do četiri kilograma i širenje grudnog koša i do deset centimetara.
Na maloj ekonomiji kojom je upravljao Kovalenko uzgajale su se kokoši, a povremeno i svinje. Sam Kovalenko, ljubitelj pčelarstva, držao je više od stotinu košnica.
Pored brige o djeci, Kovalenko je bio i pokretač kulturnog i sportskog života u domu i na Palama. Organizovao je dramsku i ritmičku sekciju, kao i malu tamburašku grupu. Djeca su nastupala na raznim priredbama, obilježavanjima praznika i svečanostima, a posebno na Danu Crvenog krsta. Sa svojim štićenicima Kovalenko je učestvovao i u obilježavanju Dana dječjeg stvaralaštva u Narodnom pozorištu u Sarajevu.
Njegova pedagoška energija najbolje se vidjela 1934. godine na sokolskom sletu u Sarajevu, kada je sa djecom izveo ruske narodne igre. Djevojčice su nosile bijele bluze i crvene sarafane, a dječaci crne kaftane sa patronama, šubare i čizme poput kozaka. Publika je nastup dočekala sa oduševljenjem.
I na polju sporta Kovalenko je ostavio dubok trag. Završio je sve tečajeve u okviru gimnastičkog društva i stekao zvanje župskog prednjaka, što mu je davalo pravo da predaje fizičko vaspitanje i u srednjim školama. Na Palama je uvježbavao grupe u Sokolskom domu i bio jedan od prvih pionira skijaškog sporta u ovom kraju. Te se smatra jednim od osnivača Skijaškog kluba Romanija.
Posebno važan podatak jeste da je oporavilište već od 1925. godine imalo svoju školu sa posebnim pečatom i odobrenjem. Škola je radila sve do 1941. godine i imala svoje učitelje. Kovalenko se sjećao imena učiteljica Matilde Vidaković, Zorić Mirjane i Mirjane Kočović-Rajaković.
Kada je 10. aprila 1987. godine, kao devedesetogodišnjak, govorio o svom radu, Aleksandar Kovalenko je potvrdio da je upravo kroz njegov entuzijazam, znanje i ljubav prema djeci Dječje oporavilište na Kalovitim brdima postalo jedan od najsvjetlijih primjera brige o najmlađima u ovom dijelu Kraljevine.
Danas, kada govorimo o istoriji Pala, nemoguće je zaobići ime čovjeka koji je svojim radom i životom utkao dio sebe u temelje kulturnog i sportskog života ovog mjesta.
