Tokom posljednje decenije, Malezija je postala jedan od najvećih proizvođača solarnih panela na svijetu, ali danas su ostala samo dva proizvođača — i jedan od njih je u velikoj mjeri obustavio proizvodnju.
Postao je to poznat obrazac u jugoistočnoj Aziji: kineske kompanije, želeći da pristupe američkom tržištu ali blokirane carinama, pronalaze zaobilazni put. Otvaraju fabrike u trećim zemljama, ulažu milijarde dolara, stvaraju radna mjesta i poslovne prilike. Lokalna ekonomija cvjeta.
Predsjednik Donald Tramp želi to zaustaviti. Najavljena je nova globalna carina od 40 odsto na svu robu koja prolazi kroz treće zemlje prije nego što stigne u Sjedinjene Države. Ove mjere ciljaju takozvani „tranšipment“ — praksu prenošenja kineske robe kroz druge zemlje kako bi se izbjegle već postojeće carine.
Politika je izazvala šok u jugoistočnoj Aziji, gdje su kineske investicije pomogle ekonomijama siromašnijih susjeda da brže rastu. Suzbijanje tranšipmenta biće ekonomski udarac. Takođe će zakomplikovati lance snabdijevanja u regionu, koji se u velikoj mjeri oslanjaju na kineske sirovine i komponente. Od Vijetnama do Kambodže i Indonezije, zvaničnici i privrednici pokušavaju da sagledaju posljedice.
Nove carine otvaraju teška pitanja za zemlje koje već dugo koriste kineske komponente za proizvodnju finalnih proizvoda koje izvoze u SAD. Da li američka administracija želi da oporezuje sve?
Foto: The New York Times
Jedan primjer dolazi iz Malezije.
U posljednjih deset godina, desetak kompanija, uglavnom iz Kine, uložile su 15 milijardi dolara u fabrike u Maleziji, stvarajući desetine hiljada radnih mjesta. Potom su, pod administracijom Džoa Bajdena, SAD uvele carine i do 250 odsto na solarnu opremu iz Malezije. Danas su ostala samo dva proizvođača solarnih panela, a jedan je gotovo u potpunosti obustavio proizvodnju.
To je bio poziv na buđenje za Maleziju, državu sa preko 35 miliona stanovnika, koja sada preispituje svoj model ekonomskog razvoja.
„Pokušavamo se posmatrati ne samo kao primaoci investicija, već kao kreatori tehnologije. Ne želimo biti samo mjesto za proizvodnju, već i tržište sa solidnom srednjom klasom“, rekao je zamjenik ministra za investicije, trgovinu i industriju.
Zvaničnici Malezije, koji su pokušavali postići trgovinski dogovor, bili su spremni da sarađuju sa SAD kako bi spriječili da kompanije predstavljaju kinesku robu kao domaću. Ipak, saznali su da će i sami biti pogođeni osnovnom carinom od 19 odsto. Dodatnih 40 odsto će se naplaćivati za robu za koju se utvrdi da potiče iz Kine.
Malezija se sada nalazi tačno između dvije svjetske sile — SAD i Kine.
Malezija vjeruje da kineske solarne kompanije mogu igrati važnu ulogu u njenom pokušaju da poveća udio obnovljivih izvora energije. Cilj je da u narednih pet godina polovina potrošene energije dolazi iz čistih izvora poput solarne. Magacini su puni solarne opreme koja više ne može da se izvozi u SAD, pa vlada pokušava ohrabriti prodaju toj opreme na domaćem tržištu.
Jedan od izazova je taj što Malezija i dalje zavisi od kineske solarne industrije. Više od 75 odsto solarnih panela koji se koriste u zemlji dolazi iz Kine, gdje su cijene znatno niže zahvaljujući državnim subvencijama.
Dugoročno, Malezija želi da se kineske kompanije vrate i ponovo pokrenu proizvodnju — ali ovoga puta za domaće potrebe.
Nijedan region nije više osjetio posljedice trgovinskog rata između SAD i Kine od jugoistočne Azije.
Zemlje tog regiona profitirale su kada su multinacionalke premjestile proizvodnju iz Kine kako bi izbjegle prve Trampove carine. Sada Malezija nastoji ublažiti posljedice tog sukoba.
„Ne želim da moramo birati između SAD i Kine. Želim da ojačamo sami sebe“, rekao je zamjenik ministra.
Obe sile već dugo imaju veliki uticaj u Maleziji. Američke tehnološke kompanije poput Nvidije, Intela i Teksas Instrumentsa izgradile su velike pogona za proizvodnju čipova. Više od 600 američkih kompanija investiralo je u Maleziju u posljednjih 50 godina.
S druge strane, kineske investicije oblikovale su proizvodni sektor. Kina je među najvećim investitorima već deceniju. Uvoz iz Kine se gotovo udvostručio u posljednjih deset godina.
Foto: The New York Times
Prije desetak godina, kineske solarne kompanije počele su da ulažu u fabrike u Maleziji, sa ciljem izvoza u SAD i Evropu.
„Znali smo da ne možemo dugoročno konkurisati kineskim kompanijama“, rekla je direktorka kompanije koja je 2013. zatvorila proizvodnju. Kompanija je, nakon šest godina, shvatila da ne može parirati po cijeni i kapacitetu. Danas se bave izgradnjom solarnih elektrana i uvoze panele iz Kine.
Nakon što je Bajdenova administracija pokrenula istragu o nepoštenim praksama kineskih kompanija u Maleziji, Kambodži, Vijetnamu i Tajlandu, kineske firme su počele smanjivati poslovanje. Istraga je dovela do velikih carina i mnoge kompanije su napustile Maleziju.
Jedina kineska kompanija koja još uvijek proizvodi solarne panele u Maleziji je Longi. Kada je 2023. otvorila svoju treću fabriku kod Kuala Lumpura, to je predstavljeno kao preloman trenutak. Obećano je 2.000 radnih mjesta, ali danas su brojne proizvodne linije zatvorene, a većina prostora neiskorištena.
Longi je vodio razgovore s malezijskim vlastima kako bi podržali razvoj lokalnog lanca snabdijevanja. Predstavnici solarne industrije pozivaju vladu da obnovi domaću proizvodnju uz pomoć znanja koje su donijele kineske kompanije.
„Sve kineske kompanije došle su ovdje kada nije bilo ni kapaciteta ni interesovanja za domaće tržište. A onda su propale ili otišle zbog carina“, rekao je jedan od čelnika udruženja.
Jedna od bivših direktorki proizvodnje kaže da ne isključuje mogućnost povratka u taj posao, pogotovo nakon što je Kina najavila smanjenje subvencija. Ipak, i dalje je oprezna zbog teške konkurencije.
„Zabrinuta sam za našu budućnost. Mnogi kineski državljani migriraju u Maleziju i znatno su vredniji od nas.“
