Impresivan govor Ibrahima Traorea u UN-u – 057.GR

Impresivan govor IBRAHIMA TRAOREA u UN -u Govor koji je održao Ibrahim Traore u UN-u i koji se baš i nije svidio svima \“Poštovani delegati, šefovi država, vođe nacija, uvaženi predstavnici naroda velikih i malih, pozdravljam vas ne kao karijerni diplomat niti kao čovjek odgojen za banketne dvorane i rukovanja. Ne dolazim vam govoriti uvježbanim jezikom uglađene politike. Dolazim vam kao vojnik svoga naroda, kao čuvar ranjene zemlje, kao sin kontinenta koji je nosio krst svijeta, ali nikada nije nosio njegovu krunu. Moje ime je kapetan Ibrahim Traoré, predsjednik Burkine Faso. Danas govorim ne samo u ime 22 miliona duša u svojoj zemlji, već i u ime kontinenta čije su priče iskrivljene, čija je bol zanemarena, a čije je dostojanstvo opetovano prodano na oltaru stranih interesa. Afrika nije prosjak. Afrika nije bojište. Afrika nije vaš pokusni kunić, vaša lutka, vaše skladište sirovina. Afrika se ne diže da bi kleknula, već da bi stala na noge. I danas pred ovom velikom skupštinom naroda kažem: Afrika neće kleknuti. 1. O lažnoj velikodušnosti globalne politike Decenijama ste nam pružali pomoć jednom rukom, dok ste nam drugom isisavali krv. Gradite bunare u našim selima, dok vaše korporacije isušuju naše rijeke. Donirate cjepiva, ali patentirate lijekove. Govorite o klimatskoj akciji, a nastavljate financirati one koji pale naše šume i isušuju naša jezera. Kakva je to velikodušnost? Ona koja hrani usta, ali guši glas. Ona koja čovjeka održava na životu taman toliko da ostane ovisan. Nismo slijepi na to licemjerje. Budimo jasni – nismo nezahvalni na iskrenoj humanitarnoj pomoći, ali odbacujemo svjetski poredak koji prerušava izrabljivanje u partnerstvo. Odbacujemo financijske institucije koje jedinom rukom posuđuju, a drugom otimaju suverenitet. Afrika više ne želi milostinju – želimo pravdu. Želimo kontrolu nad vlastitom sudbinom. 2. O kolonijalnim lancima i njihovim modernim nasljednicima Naše rane nisu započele s nama. One su naslijeđe imperijalne ludosti koja nas nije gledala kao ljude, već kao jeftin teret, kao radnu snagu. Moji preci nisu bili pitani kada su se karte crtale ravnalima i kompasima u Berlinu. Granice Burkine Faso, kao i mnogih afričkih zemalja, nisu oblikovali naši preci, već ljudi koji nikada nisu kročili na naše tlo, koji nisu znali ništa o našim jezicima, plemenima ni duhovima. Danas kolonijalizam ima novo lice – nosi odijela, organizira forume, potpisuje ugovore u Ženevi, Parizu i Washingtonu. Ali i dalje uzima bez pristanka, i dalje naređuje umjesto da dijalogizira, i dalje ušutkava umjesto da sluša. Ako želite govoriti o miru, počnimo tako da odbacimo aroganciju ideje da mir možete naučiti samo vi. 3. O iskorištavanju resursa i mitu o razvoju Nazivate nas \“zemljama u razvoju\“ – kao da nas stoljeća krađe nisu unazadila, kao da zlato iz naših zemalja, dijamanti iz naših rijeka, nafta pod našim nogama, nisu gradili nebodere u kojima ova skupština sada sjedi. Recimo to jasno: Burkina Faso je bogata. Afrika je bogata – mineralima, kulturom, mudrošću i mladošću. Ali naučili ste nas da bogatstvo mjerimo BDP-om i izvozom. Nazivate to razvojem kad strana tvrtka posjeduje 90% rudnika zlata na našoj zemlji. Nazivate to napretkom kad vaše sigurnosne snage čuvaju rudnike kobalta, ali ne i škole za našu djecu. To nije napredak – to je piratstvo s legalnim dokumentima. Od sada ćemo razvoj definirati vlastitim riječima – razvojem koji stavlja djecu u učionice, a ne minerale na brodove. Razvojem koji poštuje zemlju, narod i dušu nacije. 4. O suverenitetu i uplitanju Zašto kad afrička zemlja donosi neovisne odluke, vi nas nazivate nestabilnima? Zašto kad tražimo vojnu suradnju izvan kolonijalne sfere, to nazivaju prijetnjom? Burkina Faso je odlučila kročiti putem suverenosti. To nije prijetnja miru – to je deklaracija zrelosti. Više nismo pod vašim skrbništvom. Više nismo mlađi partneri u diplomaciji. Mi smo slobodan narod. Ako neka nacija izabere partnere koji je poštuju, a ne iskorištavaju, to nije pobuna – to je mudrost. Neka bude jasno: ni jedna strana sila neće diktirati saveze Burkine Faso. Naše će se odnose temeljiti na uzajamnom poštovanju, a ne na povijesnoj krivnji ili suvremenim prijetnjama. 5. O terorizmu i lažnim ratovima Pitate se zašto ima nasilja u Sahelu. Pitate se zašto naša mladost uzima oružje. A ne pitate se tko ima koristi kad naše rudnike čuvaju privatne vojske, dok su naša sela nezaštićena. Ne pitate se kako oružje dolazi u pustinje koje nemaju čelika. Ne pitate se zašto mirovne misije nikada ne završe rat. Istina je da su mnoge \“sigurnosne inicijative\“ za Afriku zapravo poslovni modeli. Beskrajni sukobi su postali tržište, a afrička patnja – pretplatnička usluga. Burkina Faso je odlučila prekinuti taj krug. Borit ćemo se protiv terora, ali ne uz ovisnost. Osigurat ćemo svoju zemlju, ne po stranim diktatima, već s nacionalnim dostojanstvom. 6. O migracijama i ljudskom dostojanstvu Ne želimo da naša mladost umire u Mediteranu. Ne želimo da naši najpametniji bježe u zemlje koje su nas nekoć zvale divljacima. Ne želimo doznake – želimo razloge da naši ljudi ostanu. Zašto naši mladi bježe? Ne zato što nemamo ljepotu, već zato što nas prisiljavaju da nemamo priliku. Ne zato što mrzimo svoju zemlju, već zato što se naša zemlja tretira kao tuđe vlasništvo. Migracija nije kriza – ona je simptom ratova koje nismo započeli, dugova koje nismo tražili, svjetskog poretka koji našim mladima govori da vrijede samo ako odu. Rješenje nije žičana ograda – rješenje je pravda. 7. O mjestu Afrike u svijetu Afrika nije pogreška koju treba ispraviti. Afrika nije propali kontinent. Afrika je maternica svijeta, kolijevka civilizacije, čuvarica nade za sutra. A opet, učinili ste nas nevidljivima u globalnim odlukama koje nas duboko pogađaju. U Vijeću sigurnosti UN-a, Afrika s 54 suverene nacije nema stalno mjesto. Kakva je to pravda? Vi to zovete ravnotežom – mi to zovemo izdajom. Govorite o demokraciji, a održavate globalnu strukturu u kojoj moćna manjina ima pravo veta nad snovima većine. Više nećemo šaptati u sobama u kojima zaslužujemo govoriti punim glasom. 8. O vjeri i duhovnom dostojanstvu Mi smo duhovan narod. Prije vaših katedrala naši su preci pjevali nebu. Prije vaših misionara poznavali smo jezik rijeka i zakone svetih šuma. Kršćanstvo je došlo, islam je došao – prihvatili smo ih ne kao robovi, već kao tragaoci. Ali sada pitamo: hoće li crkva i džamija stajati s nama – istinski s nama – kada ljude seli pohlepa maskirana u globalizaciju? Hoće li vaše propovjedaonice odjekivati našim vapajima, ili će samo ponavljati pjesme moćnih? I vjera se mora dekolonizirati. Mora hodati s siromašnima, ne s povlaštenima. 9. O jedinstvu afričkih nacija Ovo nije govor jedne zemlje – ovo je buđenje jednog kontinenta. Gledate kako Mali, Niger i Burkina Faso stvaraju novi savez. Bojite se našeg jedinstva. Zašto? Jer ruši mit da Afrika može ustati samo pod vašim naѕorom. Ujedinjujemo se ne da vodimo rat, već da vodimo dostojanstvo. Da spojimo hrabrost, podijelimo snagu, zaštitimo jedni druge kad nam svijet okrene leđa. Panafričanstvo nije san – ono je naša slamka spasa. I gradit ćemo ga – kamen po kamen, srce po srce – s vašim ili bez vašeg odobrenja. 10. Mladima Afrike Dječaku koji prodaje naranče uz cestu. Djevojčici koja hoda 10 kilometara da stigne u školu. Djetetu čiji je jedini izbor kamen, ali sanja o zvijezdama – vi ste razlog zašto se borimo. Ne vjerujte laži da je vaš kontinent proklet. Vi ste blagoslov. Ne zavidite stranim putovnicama – budite ponosni na svoje ime, svoju zemlju, svoje korijene. Svijet vam možda sada ne plješće, ali budućnost će izgovarati vaša imena s čašću. 11. Završne riječi Nećemo kleknuti. Ne dolazim proglasiti rat – dolazim proglasiti volju. Nećemo kleknuti pred strahom. Nećemo kleknuti pred stranim bankama. Nećemo kleknuti pred zastarjelim carstvima prerušene u prijatelje. Afrika ne traži mjesto za vašim stolom – gradimo svoj vlastiti. Stol za kojim nijedno dijete ne jede posljednje. Gdje nijedna nacija nije ušutkana zato što nema nuklearno oružje. Gdje se pravda ne filtrira kroz rasu ili povijest, već se dijeli kao što se dijeli dah. To je naša vizija. To je naša zakletva. Neka je svijet čuje – danas i zauvijek: Afrika neće kleknuti. Hvala.\“