Do tada su njihovi rezultati bili na nivou statističke greške. Imali su samo dva učešća na velikim takmičenjima, EP 1980. u Italiji i SP 1994. u SAD – u i osvojili ukupno jedan bod uz jedan postignut gol.
Dovoljno razloga da na EP 2004 u Portugalu Grci budu u uglu za autsajdere. Kladionice su im davale šanse 150:1, neke i 300:1.
Nisu ni Grci bili Bog zna kakvi optimisti pa je defanzivac Takis Fisas zakazao vjenčanje za početak jula, svega par dana nakon završetka prvenstva vjerujući da će se njihova „Odiseja“ okončati još 20. juna.
Jer, šta tu može poći po zlu? Ništa. Ali može po dobru. I to takvom dobru da će ono što se događa na Pirinejskom poluostrvu postati mnogo veći događaj od onog u kojem se izgovara „sudbonosno da“. Uostalom, dva slova mogu pričekati dok se kreira jedno od najvećih fudbalskih i sportskih čuda.
Za kreiranje čuda potrebni su čudotvorci, a Grci su svog nenadano pronašli u Esenu. Onako kako je jedan Oto (Fon Bizmark) ujedinio Njemačku slično je drugi (Rehagel) ujedinio Grčku, donekle se vodeći i konstatacijom legendarnog Bate Stojkovića po kom je „nemačka medicina najbolja“.
Liječio je Oto Rehagel sve grčke boljke usadivši igračima samopouzdanje i vjeru da su oni potomci Leonidinih Spartanaca. A kada prava vjera uđe u srce, tada sumnja izlazi iz glave i nemoguće više ne postoji.
Grčka je na EP stigla u nadi da će ostvariti jednu, prvu pobjedu u istoriji. Uspjela je pobijedivši domaćina Portugal na startu, da bi uz remi sa moćnom Španijom i poraz od Rusije prošla grupu. U četvrfinalu je čekao francuski tim snova.
„Selektor je odabrao mene da započnem meč rekavši mi kako je Tijeri Anri izjavio da nema pojma ko sam ja, ali da je on uvjeren kako će me nakon utakmice dobro upamtiti. Sjećam se da je išao kroz svlačionicu i vikao iz sveg glasa da ćemo pobijediti, a ja sam mislio da je potpuno izgubio razum“… pričao je kasnije bek Giurkas Seitaridis.
Grčka je slavila 1:0 golom Haristeasa.
U polufinalu je savladana Češka pogotkom Delasa u produžetku, a u finalu je čekao Portugal, da naplati dug s početka.
Pobijediti nekog dva puta zaredom, pritom domaćina i favorita, zvučalo je nemoguće. Uspjeli su Heleni. Ponovo je egzekutor bio Angelos Haristeas i donio Grčkoj radosne glase poput Fidipida iz Maratonske bitke. Gol iz 57. minuta i granitna grčka odbrana ozvaničili su čudo nad čudima.
,,Drevna Grčka je imala 12 Bogova, moderna ih ima 11″, bio je natpis na autobusu prvaka Starog kontinenta, iz kog je odzvanjala „Maria Me Ta Kitrina“. Ako dodamo starog mangupa iz Esena, onda ih i moderna ima 12.
A možda i još ponekog…
Tačno 20 godina od istorijske noći, momci na okupu…
