Novembar mjesec je najčešće rezervisan za svinjokolj. Tada domaćini širom naše Sarajevsko-romanijske regije taj dan posvete pripremajući „posjek“.
To je nekako kod nas zastupljeno kao tradicija. Porodični ritual u kome svi učestvuju, pa i oni koji bi najradije da izbjegnu to iz raznih razloga. Nađe se i za njih neki posao, makar da miješaju čvarke.
Svinjokolj kreće ujutru, često uz ispijanje po koje rakije. Onda se odredi ko će ući u svinjar,kako bi namamio svinju i na najlakši način je izveo iz svinjara. Postoje razni način ošamućivanja svinje, strujom ili sjekirom. Ako bi izabrali udarcem tupog dijela sjekire u glavu svinje, onda ta dužnost pripadne „najjačem“ u družini. Proces klanja, šurenja i odavajanja mesa na čengelama je umjestnost za sebe. Kod nas se kaže, „ne zna svako krme zaklati, nije to ovca“. Time se značajno uzdiže rad glavnog svinjokoljača. A zapravo i jeste tako.
Samo tranžiranje mesa je opet umjestnost za sebe, kada neprestalno traje polemika oko veličine pečenica, slanine, čvaraka i pravljenje kobasica.
U svakom slučaju, količine mesa koje se proizvedu taj dan za jedno domaćnstvo, traju skoro cijelu godinu do sledećeg svinjokolja.
