Spustila se zavjesa na kraj još jedne školske godine i podjelom svjedočanstva i diploma došle su nove brige i za rogatičke osnovce i srednješkolce – kud i šta dalje. Među njima su i najbolji među najboljima Osnovne škole „Sveti Sava“ i Srednjoškolskog centra „27. januar“.
Među 103 malih maturanata osnovne škole najbolji od najboljih je Igor Ikonić iz 9/1 razreda. Uz to što je učenik generacije prati ga i diploma „Vuk Karadžić“, a to će reći da je tokom cijelog osnovnig obrazovanja iz svih nastavnih predmeta i vladanja imao samo ocjenu 5. I to nije sve. Igor je uspješno predstavljao svoju školu i opštinu na više različitih, regionalnih i republičkih, takmičenja iz matematike, fizike i informatike i sa svih se vraćao sa diplomama i peharima. Zato je on svjetla obraza ovih dana pokucao na vrata gimnazije u ovdašnjem Srednjoškolskom centru i zna se ona su mu kao najuspješnijem osnovcu širom otvorena. Bila je i varjanta Istočno Sarajevo i elektrotehnka. On a i mi njegovi roditelji, ipak smo se opređelili za gimnaziju u našoj Rogatici, a kad je završi, onda neka bira šta mu volja, reče Igorova mama Tanja Ikonić.
Najbolji među najboljima od 67 srednjoškolcima u Rogatici je Radoš Mališić. Potiče iz sela Agarovići kod Borika, a sa rodieljima živi u naselju Ptičijak u Rogatici. Jedan je od dva nosioca diplome „Vuk Karadžić“ u Srednjoškolskom centru uz samo „suve“ petice iz svih nastavnih predmeta i zna se vladanja. Iz hobija postao je i „specijalista“ za njegovanje srpske srednjovjekovne baštine, pa je otuda na zidu velikog hola nove zgrade Srednjoškolskog centra, u kome je sticao srednje obrazovanje, pod motom „ko ne čuva svoju prošlost neće imati ni budućnost“ za vjeki vjekova ostaje njegov umjetnički rad kojem je, kako reče, prenio početnu stranicu Povelje Kulina bana iz 1189. godine „zakićenu“ natpisom sa jednog od stećaka iz velike i brojne srednjevjekovne nekropole u Varošištima kod Rogatice. Na ovom impozantnom radu, koji plijeni pažnju i izaziva divljenje svih posjetilaca, su i detalji Povelje bana Matije Ninoslava iz 1240., a Povelju kralja Tvrtka prvog iz 1378. na zidu moje bivše škole „ovjerio“ sam njegovim pečatom, dok Povelju kralja Stefana Dabiše iz 1392. prati motiv sa grba poznate srednjovjekovne porodice Pavlović koja je stolovala u gradu Borač nedaleko od sadašnje Rogatice, kazuje Radoš.
Ljubav prema istroriji u neku ruku imala je uticaj i na opređeljenje ovog srednjoškolca za buduće zanimanje. Odlučio se i odmah u prvom krugu upisao pravo na Univerzitetu u Istočnom Sarajevu, odnosno Palama. Kroz te studije i nauku, nadam se da ću upotpuniti i moju želju za još koliko-toliko dublja saznanja o srpskoj istoriji i kulturnoj prošlosti koje su moja životrna oposesija od vremena kad sam prvo čuo neke od starih epskih pjesama i priče starijih ljudi u mojoj porodici i komšiluku, reče Radoš o kome ova priča nije zavrčena.
Da se radi o vansrerijskom momku i ne samo biseru ovogodišnje generacije rogatičkih srednjoškolaca vidi se i iz činjenice da se on, iako živi u 20 kilometara udaljenoj Rogatici, vrlo često može viđeti za pjevnicom ili da obavlja neke druge poslove u hramu Svetih apostola Petra i Pavla na Borikama, koji datira od davne 1910. godine u kome je svojevremeno kršten i primio prvo sveto pričešće. O tome, paroh ove crkve, Dragan Jović reče da je Radoš pravo blago. Gđe i šta god radi iza njega ostaju zlatni tragovi. Srećen je što mu se pružila prilika da ga ima, makar u prolazu, za saradnika i prijatelja. Zato se molim dragom Bogu da mu daruje zdravlje i da mu se, sada kada je na životnoj raskrsnici, ispune sve životne želje i nadanja , reče paroh Jović.
Tekst i foto: Sreten Mitrović
