Nekadašnji i sadašnji mještani sela Sjevrsko nedaleko od Borika kod Rogatice, primjer su kako se zajedničkim akcijama mogu rješavati aktuelni problemi sela.
Pokazala je to i prošle neđelje organizovana akcija na košenju trave i čišćenju seoskog groblja , učionica i ostalih prostorija zgrade bivše šetvororazredne osnovne škole u kojoj je većina sadašnjih stanovnika ovoga sela poznatog po spomeniku Kralju Petru Prvom Oslobodiocu koji je ovđe podignut i osvećen davne 1925. godine, naučila prva slova i krenuli u dalji život.
I ova akcija je rezultat ranije donesene odluke da se prve neđelje u junu svake godine, bez posebnog zakazivanja, održava ova radna Akcija.
Pošto se potrefilo da je ove godine prve neđelje u junu bio veliki praznik Silazak Svetog duha na apostole, u narodu poznati Trojčindan, na koga niko u selu ne radi ništa ozbiljno, minijaturni organizacioni odbor sela odlučio je a se redovna akcija prenese na slijedeću neđelju, odnosno juče, 11. juna.
Kao i što se očekivalo, na akciju je došao po neko iz većine domaćinstava. Došli su zapravo sposobni za rad i sa priborom za rad. Došli su i neki sa običnim kosama za košenje trave koje ovog kišnog proljeća ima u izobilju, motornom kosilicom, trimerom, pa čak i sa traktorom za odvoz nakošene trave i svega drugog što je ostalo iza posljjednje zime.
Ovoga puta akciju Sjeverčana podržalo je i Javno komunalno preduzeće „Vrela Seljeni“ iz Rogatice sa velikom radnom mašinom „Skip“ uz čiju pomoć posebno je očišćeno seosko hroblje „Prsten“ od svega čemu ovđe nije bilo mjesta i smetalo normalnom funkcionisanju u groblju.
Tehnički organizatori akcije izvršili su raspođelu njenih učesnika vodeći računa o dobi i radfnim sposobnostima. Jedni su upćeni na košenje trave i uklanjanje divljeg rastinja pored puta do sela od rampe na regionalnom putu za Han Pijesak ispod zaseoka Mrkonjići , drugi su trebali da uklanjaju rastinje prema Ćorićima, ženski dio akcijaša čistila je prozore i ostale prostorije u školi, a Rade Novaković, VKV stolar i majstor za brave popravljao je vfrata i prozorde da manje kroz njih duva sjeverac u prostorije škole, dok je najveći dio akcijaša pošla na uređenje groblja.
Na sve strane radilo se neumorno više sati i prtdhodno utvrđeni plan u potpunosti je ispunjen. A onda nakon što su se svi složili i „porezali“, uslijedio je zajednički ručak i druženje u prostorijjama ovdašnje škole, koja je davno zatvorila vrata učenicima zbog malog broja. “Palo“ je i jedno poveliko boričko jagnje ispečeno na ražnju uz naravno obaveznu čašicu domaće mučenice rakije, flašu, a možda, i više, flaša piva i drugih pića po želji i mogućnostima. Došla je i obavezna kafa, ali i grlena ovdašnja pjesma „Oj Sjeversko ne bih te volio, da se nisam tebi rodio“.
Uz doviđenja, ako ne prije, a škola u Sjeversku služi mještanima za zborovanja svih vrsta od radosti i žalosti do društveno-političkih i drugih skupova, a ono obavezno prve neđelje u junu iduće godine na sličnom susretu na koji su ove godine došli Sjeverčani koji trenutno i najviše žive u Rogatici, Višegradu, odakle je došao Vitomir Gambiroža, i nekim drugim okolnim mjestima. Došao je i Dragan Đurđić, zet Sjeverska, inače rođen u Ilijašu, a poslije Dejtona živi u Milićima. Došli su i iz susjednog Babljaka da pomognu komšijama.
Oni i svi drugi rekoša da će ponovo doći na svaki poziv. Jer, ovo je jedinstvena prilika da se, bez sahrane ili neke daće za umrle, okupi rodbina, komšije, prijatelji i nekadašnji poznanici.
Iako sa porodicom godinama živi u Plješevici kod Rogatice, Slavko Đukić, ne propušta priliku da dođe u rodno Sjeversko. Jedan je od nosilaca svih akcija na uređenju sela. Dođe, kako reče, kad osjeti potrebu da odmori dušu i oči prirodom koja opija i „vuče“ na ponovno viđenje.
Slično razumišlja i Milenko Šarenac. Iz Rogatice. U Sjeversko, 20 kilometara udaljenosti, dođe da se napije čiste i bistre Dobre vode, koja je u ovo selo dovedena uz pomoć šire društvene zajednice i veliko odricanje i napore mještana ovog i ostalih sela boričke visoravni davne 1986. Sjeverčani su petrolejke penzionisali i električnom energijom mrak otjerali još ranije, 1963. godine. U Sjeversku imaju i asfaltirani put, ali sa dosta udarnih rupa, pa se nadaju da ih u tome pogleda Opštinska uprava koja ima deblji novčanik od njihovog.
Uz još jedno druženje mještana Sjevrska kod Borika – Pjesmom okončali radnu akciju uz još jedno druženje mještana Sjevrska kod Borika.
Tekst i foto: Sreten Mitrović
