Kultura sjećanja!?
To je ono o čemu Srbi skoro stalno pričaju na kafama, na slavama, uz koju čašicu više. Osim priče, gdje su djela? Jedna poslovica kaže, ko se ne sjeća svoje istorije, ista mu se ponovi. Srbi su najbolji svjedoci upravo toga.
Svi ste vjerovatno svjedici istorijiskih priča o pojedincima, jedinicama, ratnim, ratnim putevima tih ljudi i njihovom herojstvu. Svi se svjedoci masovnih zločina nad Srbima počinjenih posebno u poslednjih 100 godina. Svaka kuća ima svoju priču stradanja.
Sarajevski Srbi da nemaju istorijuprije 1992.-1996.godine, mogli bi samo u te četri godine da je napišu bolje nego neke novonastale nacije oko nas.
Gdje je nama kultura sjećanja zaista?
Najbolje govori skoro izneseni podatak na javnoj tribini organizovanoj u I.Novom Sarajevu u koje je iznesen podatak da su Bošnjaci u Federaciji samo o dešavanjia iz proteklog rata snimili 139 dokumentarnih filmova, a Srbi 7. Bošnjaci su kroz knjige, filmove i druge dokumente prezentovali preko 1300 takvih djela, a Srbi svega 19.
Pitate se da li je to moguće? stinski heroji i botke Vojske Republike Srpske su zaista potisnuti u zaborav i rijetki su oni koji ih se sjete. U Federaciji BiH, takvi su već odavno dobili pažlju kroz film, knjigu, ulicu, dane sjećanja.
Ko je kriv Srbima za to? Odgovor je Srbi sami sebi!
