Slab je pčelar koji od pčela uzima samo med. Svaka košnica u pčelinjaku dobrog pčelara je „rudnik zlata“ u malom i nudi znatno više od samog meda, kazuje pčelar Radislav Janković (45), jedan među najboljim registrovanim, i više ne registrovanih, pčelara u Rogatici.
Pčele i rad oko njih su, dodaje on, već nekoliko godina moje osnovno zanimanje iz koga crpim saredstva za moju i egzistenciju cijele porodice. Po zanimanju sam, uz redovno školovanje, mašin bravar. Ali, taj posao nikad nisam obavljao. Kao profesionalni vojnik po ugovoru radio sam u Vojsci Republike Srpske i Oružanim snagama BiH 15 godina. Istekom ugovora, 2013. pokušao sam i uspio se naći u pčelarstvu o kome sam sanjao od malih nogu, a kojim sam se iz hobija počeo baviti 2001. godine.
Počeo sam sa dvije košnice. Jednu sam „našao“, na divlje, u šumi nedaleko od mog Kovanja, a drugu kupio od komšije.
Taj „slučajni“ početak mene je odveo među pčelare. Iz godine u godinu povećva sam broj košnica i sada ih imam, manje od 100, a više od 80, kako to obično tvrde pčelari, radi „uroka“, nikad ne govoreći stvarno stanje u svom pčelarniku. Ovaj posao radim na dva načina – stacionarno, ovđe u mom Kovanju, i selenjem tokom proljeća i ljetnih mjeseci.
Da bi postigao što bolje rezultate i izvukao sve što nudi pčelarstvo pčelar mora da se stalno edukuje kroz litaraturu, odlaske na sajmove i stručna predavanja, a ne treba bježati ni od razgovora sa iskusnijim i uspješnijim pčelarima, i to je moja preporuka novim, pogotovo mlađim, pčelarima.
Zavisno od godina varira proizvodnja meda u mom primjeru. 2015. ubrao sam oko 30 kilograma po košnici. Koronom zahvaćene 2020. i 2021, proizvednja je bila do kraja loša, a prošle godine, imao sam oko 15 kilograma po društvu, odnosno 1,5 tonu i još imam neprodatih oko 300 kilograma. Razlog niske cijene na pijacama, a nema organizovanog otkupa na veliko.
Ono što mene kao pčelara spašava jesu drugi pčelinji proizvodi, kazuje još Janković. Nudim i realizujem godišnje oko 40 rojeva i za to po trenutnim cijenama ostane mi oko 4000 maraka.Već naručenih imam 500 komada mladih matica, koje lično proizvodim, i tu je zarada od 10.000 maraka. Voska ću ponuditi oko 30 kilograma. Tu je skromna zarada – oko 600, ali ću zato za oko 3 kilograma propolisa zaraditi 2500 i za polien oko 1500 maraka. Nudim i, od toga najviše očekujem, matičnu mliječ. Gram toga proizvoda košta 5 maraka, a ja proizvedem oko 2 kilograma, reče još Janković, koji za svoj pčelinak sam izgrađuje sanduke u tipu „Lang – Rut“ sa najviše dva nastavka. Preko toga on ne ide, jer je to, po njegovom iskustvu, opterećenje i za pčele i za pčelara kod održavanja.
Janković je i seleći pčelar. Dio svojih društava svake godine, od polovine maja do polovine juna, seli za bagremom u okolinu Goražda, a onda se ide u planinu, u Jelovce, u crnogorične šume Devetaka na području Han Pijeska odakle, kako tvrdi, dobija vrlo kvalitetan i na tržištu tražen med.
Što se tiče društvene porške pčelarima u Republici Srpskoj, ona je kazuje Janković, zanemarljiva. Šest maraka po društvu je bogu plakati, obzirom na značaj pčela u prirodi.
Osnovna zadaća svakog pčelara smatra Janković je briga o zdravlju pčela. Uz svakodnevu borbu protiv varoe i drugih parazita, koji se do kraja ne mogu nikad uništiti, ali se mogu znatno smanjiti uz primjenu nauke i raspoloživih zaštitnh sredstava. I za to pčelar mora učiti i raditi u pčelinjaku, pogotovo u ovo vrijeme kad se dešavaju razne klimatske promjene koje se odražavaju na život i aktivnost ne samo ljudi nego i pčela.
Pčelar se mora boriti i protiv čovjeka kao najvećeg neprijatelja pčela. Dovoljno je da se izvrši nekontrolisana upotreba nekog pesticida u ratarstvu i „odoše“ pčele u cijelom kraju. I tako dalje, kazuje Janković, kao pčelar koji može biti uzor mnogim ne samo u Rogatici nego znatno šire.
Tekst i foto: Sreten Mitrović
/058/
