Da mi je da budem sunce i Drinu isušim, da je u suvoj obući mogu preći oni koji beže pred lavežom noža“ dio je od tri cjeline pjesme „Majčin vrisak“ iz zbirke pjesama pod naslovom „Žežljevina“ autora Slobodana Ristovića iz Rogatice koja je u Narodnoj boiblioteci „Vojiislav Lubarda“, prošle srijede, u večernjim časovima, promovisana u prisustvu jednog broja ljubitelja lijepih pjesama, kakve su Slobodana Ristovića.
O ovoj zbirki pjesama , koja je 16-ta po redu za koju je pjesme napisao ovaj plodni stvaralac lijepih riječi, rođen u Čajetini a, kako reče, „živi sa obe strane Drine, u Rogatici i na Beloj zemlji kod Užica“, kroz pjesme , ali i prozu, jer je autor i šest izdatih knjiga počev od 1982 do 2001. godine, na svojevrsnoj pjesničkoj večeri govorili su, uz autora, i profesori Saša Knežević i Zorica Panić.
Otvarajući ovo uspješno pjesničko veče, direktorka rogatičke biblioteke Nada Radulović, rekla je da je Ristović stari znanac onima koji su ljubitelji pjesništva, lijepih riječi i istine koje duboko zaviuju u ono što jesmo mi sami, ljudi sa vrlinama i manama, sa svojim nemirima, nedoumicama, željama i htjjenjima koje se ponekad kose sa moralom, sa tradicijom naših ognjišta, očeva i đedova i utapaju u majčine suze sa, kako Ristroović pjeva, „gujama ispod kućnog praga, koje se nastanjuju ispod košulje i zaviruku u srce“.
Ovom zbirkom, rekao je profesor Saša Knežević, sa ukupno 111 pjesama, Slobodan Ristović pokušavada sačuva od gubljenja i zaborava neke iz našeg jezika riječi koje su žrtva vremena u kome živimo.
Pjesme Ristovića rekla je profesorka Panić nisu za jedno čitanje. Njima se, da bi se shvatilo, treba češće vraćati kao što je ona sa naslovom „Odbrata“ u kojoj se kaže: „Mala su nam groblja za tvoju alavost i mali voćnjaci. Nemamo mi toliko jabuka za na krstove, a ni šuma da bi ih natesali, mali smo mi ljudi, a tek ti“.
A docent doktor Rade vučičević u recenziji za ovu zbirku reče: „Prvi utisak nakon iščitavanja bilo koje Slobodanove pjesme je upečatljivo snažan, a ono ne može biti površno, već posvećeno i pomno, jer njegov fond riječi kojim barata nije svakidašnji, niti selektivno frazerski, već duboko refleksiran, pa ogoljen, uman, mudar i delimično mističan, prepun kovanica, uz korišćenje starih reči i izraza sa smislenim značenjem, eufonijskim zvučenjem te ritamskom tačnošću, strogo definisane forme i još određenijim značenjem, gde sve ima svoju precizno određenu namenu što istovremeno govori o kakvom se vrhunskom stvaraocu radi“.
Pauze između govornika na ovoj manifestaciji kulture popunjavao je mladi gitarista iz Rogatice Đorđe Konjokrad.
Tekst i foto: Sreten Mitrović
/058/
