Prvobitni plan: Izgraditi Srpsko Sarajevo na Ravnoj Romaniji – GLAS REGIJE.057

0
1587

Sarajevski Srbi su podnijeli najveće žrtve u stvaranju Republike Srpske. Preko 150.000 Srba je živjelo u Sarajevo 1991.godine. U Odbrambeno-otadžbinskom ratu, Sarajevsko-romanijski korpus je izvojevao je vojničku pobjedu nad osam puta brojnijim neprijateljem. Ta cijena je bila 4.150 poginulih pripadnika i preko 60.000 ranjavanja. U i oko Sarajeva  poginulo je i nestalo preko 10.000 Srba. Srbi su u ratu držali teritorijalno veći dio Sarajeva. Dejton je doživljen kao najveća tagedija ovog napaćenog naroda.

Odlukom Slobodana Miloševića da „pokloni“ neprijatelju Sarajevo, dovelo je do egzodusa preko 120.000 Srba preostalih u odbranjenim Hadžićima, Ilidži, Grbavici, Vogošći, Ilijašu, Rajlovcu, Vracama, Nedžarićima.

Ostale su samo vojne kasarne i manje naselje na području Lukavice, kao i Vojkovići, dio Starog Grada i veći dio Trnova. Podsjećamo da su Pale istupile iz Grada Sarajeva 1990.godine.

Bilo je pitanje gdje će svi ovi Srbi? Nisu znali gdje će, ali znalu gdje neće! Neće da ostanu i čekaju Alijinu policiju, koju su u ratu pobjedili.

Donijela se odluka, počeće se sa kapitalnom izgradnjom Grada Srpsko Sarajevo! Radovan Karadžić i Momčilo Krajišnik su ovo pompezno najavili na TV-u. Plan koji je donešen na brzu ruku, bez detaljne analize, bio je da se grad pravi na Ravnoj Romaniji kao centralni dio. Dijelovi grada i naseljena mjesta da se spuštaju prema Palama preko Mokrog, prema Sokocu i Rogatici.

Govorilo se o tome kako će novoformirani grad imati između 150 i 200 hiljada stanovnika. Ako posmatramo sa bezbjednosnog aspektam ovo je bio izuzetno dobar plan. Međutim, zbog uticaja klime, samog terena, loše vodne, kanalizacione infrastrukture i privatnih posjeda, od plana se odustalo!

Vlada tadašnja SR Jugoslavija finansirala je kapitalnu izgradnju grada u vrijednosti građevinskog materijala nekoliko milijardi njemačkih maraka. Počelo se sa izgradnjom današnjeg  opština Istočna Ilidža, Istočno Novo Sarajevo, Pala i Sokoca.

Naglo uništavanje privrede, selidbe i nesigurnost, dodatno su doprinijele nepovjerenje kod stanovništva, koje je bespovratno otišlo sa regije. Najveći broj Sarajlija odselio je za Bijeljinu i Srbiju. Manji dio je odselio za Zvornik, Bratunac, Rudo i Višegrad.

Tako je propao plan centralizovanog dijela Grada Srpsko Sarajevo, a velike količine građevinskog materijala koji je stizao kao donacija iz SR Jugoslavije nikada nije stigao do onih do kojima je bio potreban da se ovo sve realizuje.

 

Nastaviće se…