Iako je 3.jula otpočela najbrilijantnija operacija Vojske Republike Srpske „Lukavac 93“, koja ne samo da je završila potpunom pobjedom srpske vojske, nego dovela skoro i do pobjede u ratu.
Samu operaciju su zaustavili pregovori u Ženevi, koje je Alija Izetbegović napustio jer je naša vojska već zauzela Igman i Bjelašnicu i time potpuno opkolila Sarajevo. Bio je plan da se pusti koridor prema Zenici preko Ivan Sedla, kako bi muslimani iz Sarajeva mogli da izađu. Ogromna većina je već bila spremna da krene. VRS je u toj operaciji oslobodila Rogoj, Dobro Polje, Grebak, Jabuku, Ilovice, Trnovo, Treskavicu, Igman, Bjelašnicu i okolna sela.
Danas, 29.godina posle ove slavne pobjede, Srbi kao da se stide iste. Stide se pobjede! Mi ne slavimo pobjede!? ZAŠTO? Nema organizovanih istorijiskih časova za djecu i posjete mjesta od strane ratnih veterana. ZAŠTO?
Ne znamo odgovor ZAŠTO! Ali da frustracija bude veća, baš poražena strana, ovo slavi kao pobjedu. Oni svake godine obilježavaju kao “ Dane odbrane Sarajeva i BiH“ na Igmanu. Paradoksalno zvuči, čak i za sve muslimane koji znaju istinu, a u ogromnoj su većini.
I opet će ove godine Srbi ćutati o pobjedi, a poraženi će slavi „pobjedu“, uz mnoštvo poruka, kako su spremni braniti nešto što niko ne napada, uz marširanje uniformisanih mladića, sa ratnim i vjerskim pokličima!
Redakcija
