Ploska je tradicionalno narodna posuda, izrađena od drveta, koja služi za čuvanje žestokih pića, najčešće rakije. Nazvana tako jer je po obliku pljosnata sa dvije površine,a trećom užom. To je prilagođeno nošenju, naliježe na tijelo, obješeno o nosivu traku. Teže se razbija, a piće ne mijenja temperaturu ni za deset časova. To je, u nekom smislu, klaična termoska, u kojoj tečnost zadržava prirodna svojstva za duži period.
Kako se ploska najčešće upotrebljavala pri rijeđim prilikama (krsna slava, svadba, izjave saučešća, čestitanje), to nije postojala bojaznost da se pri piću neko povrijedi.
Ploska se izrađuje od drveta šljive i od bijelog javora. Drvo šljive daje piću zlatastu boju. Najčešće se izrađuju od jedne di jedn i po litre zapremine. Na posudi se uezuje ime i prezime vlsika, neka se zna čija je zdravica i kakvog kvaliteta. Ne može svaka šuša imati plosku, samo kućević i odžaković, domaćin čovjek, a pogotovo n piće koje “ skida s konja“.
Na ploskama i guslama se duborezuju poznati likovi iz srpske istorije, kao i sveci. Najčešće je to lik sveca domaćinove krsne slave. Na drugoj strani ploske urezana su četri ocila, ili poruka „Samo sloga Srbina spasava“, „Bez izvora nema vode, ni života bez slobode“, “ Mač, gusle i sloboda sveta“…i dr.
Strancima je drago kada im se pokloni ova posuda, koja je izuzetna uspomena, suvenir, ali ima i praktičnu primjenu.
Kod drugih naroda različito se naziva: bukara (od keramike), buklija, kera, čutura (od metala). Međutim ploska je izuzetna, i to nije šala, uz nju se nazdravlja, izražava želja, želi napredak, uspjeh, a to se ne može iz bilo kakve druge bokalčine. To je čast koja se nudi iz ruke u ruku, to j uzvišeni čin, trenutak za pamćenje.
Kod Srba Sarajevsko-romanijske regije ploska ima poseban značaj i domaćini se sa njom ponose. Nekada je bilo nezamislivo krenuti u svatove bez ploske.
