Jednog dana otac, inače jako bogat čovjek, odlučio je da povede sina na selo sa ciljem da mu pokaže kako žive siromašni ljudi.
Proveli su mjesec dana kod jedne porodice koja bi se mogla opisati kao siromašna.
Kad su se vraćali kući otac je upitao sina:
“Kako ti se svidjelo na selu?“ – na šta je dječak odgovorio:
“Bilo je super tata!”
“Razumiješ li sad kako žive siromašni ljudi?” – upitao ga je otac.
“Da, razumijem“ – odgovorio je sin.
”Reci mi onda, šta si naučio na ovom putovanju?”
”Vidio sam da mi imamo jednog psa, a oni četiri.
Mi imamo jako lijep bazen, ali oni imaju rijeku.
Mi imamo sunčani krov, ali oni imaju nebo sa zvijezdama i mjesecom.
Mi imamo veliku terasu s predivnim vrtom, a oni imaju beskrajna polja.
Naš vidik seže do ograde, a oni ispred sebe imaju cijeli horizont.
Mi imamo ličnu poslugu koja nam pomaže, a oni pomažu drugima.
Mi kupujemo hranu, oni beru svoju. “
Otac je ostao bez teksta. Tada je sin dodao:
”Tata, hvala ti što si mi pokazao koliko smo u stvari mi siromašni.”
(Preuzeto)
