Rajko Kušić – Kuša (Rogatica 21. jun 1955. — Pale 2. septembar 1994. bio je poznati jugoslovenski i srpski džudista, i borac VRS tokom rata u Bosni i Hercegovini. Kao sportista osvojio je 53 medalje i 24 pehara. Bio je dvostruki seniorski prvak Jugoslavije u džudou (1983. i 1986 godine). Kao borac, odlikovan je Ordenom Karađorđeve zvijezde II reda.
Rajko Kušić je rođen u Rogatici, 21. juna 1955. godine, od oca Dušana i majke Vasilije. Kao dječak doseljava se na Pale gdje se upisuje u osnovnu školu, koju završava u Sarajevu, a srednju na Palama. Paralelno sa polaskom u srednju školu, upisuje se u Džudo klub „Bosna” gdje uči prve korake ove plemenite vještine.
Džudo karijera
Prvi koraci na strunjači su mu bili jako teški, a najteže opterećenje mu je predstavljalo svakodnevno vozarenje na relaciji Pale – Sarajevo – Pale i tako punu 21 godinu.
Inače, Kušić je veliki dio svojih doživljaja sa strunjače opisao u dnevniku koji je vodio od decembra 1970. do 25. marta 1978. godine. Da sadržaj tog dnevnika ugleda svjetlost dana pobrinuo se Rajkov prijatelj, Ilija Maletić, koji je iz poštovanja i ljubavi oblikovao taj materijal i dao mu konačan oblik u knjizi pod nazivom „Moji doživljaji sa strunjače“. U dnevniku je Rajko objektivno i emocionalno opisivao svoje nastupe, borbe, poraze i pobjede. Poštovao je protivnike, pridržavao se sudskih odluka i za svaki svoj poraz krivio isključivo sebe.
Da se zaista radilo o vanserijskom talentu najavljuje prvim rezultatima u juniorskoj konkurenciji, osvajanjem dvije medalje na prvenstvu Jugoslavije. Od tada se Kušić osvaja jedno od prva tri mjesta na pojedinačnim seniorskim prvenstvima Jugoslavije. Dva puta prvak Jugoslavije (1983. i 1986. godine), tri puta drugi i pet puta treći. Na međunarodnoj sceni prve rezultate postiže na međunarodnim turnirima kojih je bilo izuzetno mnogo.
Kušić je svoj najveći uspjeh postigao 1980. godine ispunjavanjem olimpijske norme i odlaskom na Olimpijske igre u Moskvu. Iste godine je proglašen za sportistu grada Sarajeva i ulazi u izbor deset najboljih sportista BiH. Sa uspjesima nastavlja u 1983. godini osvajanjem titule prvaka Balkana, kao i viceprvaka Balkana 1985. godine.
Kuša, kako su ga zvali njegovi prijatelji, je na svom putu od svojih Pala do svjetskog putnika na svim kontinentima prešao izuzetno težak i trnovit put, od početnika do studentskog šampiona svijeta, balkanskog šampionata, učesnika OI u Moskvi 1980. godine i bezbroj osvojenih medalja na međunarodnoj i domaćoj sceni.
Jedan od najvećih uspjeha, kako se ističe u knjizi „Moji doživljaji sa strunjače“, mu je i pobjeda na Svjetskom studentskom prvenstvu u Vroclavu.
Rajko je posjedovao nadarenost, motiv, upornost i odgovornost prema treningu i takmičenju. Imao je sreću da trenira u sredini koja ga je okruživala čistom prirodom, zdravom prirodnom ishranom, a stalno je obavljao teške seoske poslove koji su imali dodatnu ulogu u njegovom sportskom uzletu. Svaki sportista, a prije svega džudista bi trebalo da se upozna sa životnim i sportskim putem jedne sportske i ljudske veličine kakav je bio Rajko Kušić.
Najveći sportski uspjesi
Vicešampion Jugoslavije u juniorskoj konkurenciji 1973. godine;
Tri puta zaredom bio je treći u Jugoslaviji (1975, 1976. i 1977. godine);
Prvak Jugoslavije u konkurenciji do 95 kilograma postao je 1980. godine;
Na internacionalnom prvenstvu u Tunisu 1977. osvojio je srebrnu medalju;
Godine 1978. na Kupu „Ramona Rodrigeza” (Kuba) osvojio je bronzanu medalju i tako postigao značajan uspjeh.
Na internacionalnom takmičenju u Jugoslaviji 1980. osvojio je srebrnu medalju;
Na gostovanjima u Italiji sa reprezentacijom Jugoslavije osvojio je šest zlatnih medalja.
Godine 1980. nastupio je na Olimpijskim igrama u Moskvi. Na Studentskom prvenstvu svijeta u Vroclavu 1980. godine osvojio je zlatnu medalju. Od 1970. do 1981. imao je oko 700 mečeva, od toga 600 pobjeda, 50 neriješenih susreta i 50 poraza. Za reprezentaciju Jugoslavije (do 1981.) nastupio je 60 puta.
Bio je prvak Jugoslavije 1983. i 1986. Sa džudistima „Bosne”, Kušić je osvajio dvije titule ekipnog prvaka Jugoslavije – 1986. i 1990. godine.
Kao sportista osvojio je 53 medalje i 24 pehara.
Ratna karijera
Rat je prekinuo jednu izuzetnu sportsku karijeru. Kušić je u ratnoj 1992. izabran za drugog sportistu Republike Srpske. Osim na sportskom polju, istakao se i kao borac Vojske Republike Srpske, za šta je dobio Orden Karađorđeve zvijezde II reda.
Život Rajka Kušića se prerano završio, 2. septembra 1994. godine, kada je poginuo u saobraćajnoj nesreći kod Rogoušića, u blizini svojih Pala. Tada se ugasio život jednog vrhunskog sportiste i mladog čovjeka koji će ostati upamćen po velikim sportskim pobjedama i pobjedama u otadžbinskom ratu.
